Znate one urede u gradu s ogromnim staklenim prozorima u kojima se svi gledaju, namještaju frizuru i naočale? E, pa nedavno sam počeo raditi u jednom takvom uredu i ne možete vjerovati kako glupo djelujete s druge strane stakla dok to radite. :)
Nikad nisam obrisao uši štapićima za uši. Gaće završavaju poso! :)
Poruku koju mi je poslao dečko koji mi se sviđa sam skontala tek nakon 7 dana i pošto je već prošlo dosta vremena, nisam mu odgovorila (bilo mi glupo). Danas me izbrisao iz prijatelja. Ne znam je li smiješno ili žalosno.
Srce mi se cepa kad vidim kako se najstarijoj sestri ruši brak, samo zato što već 8 godina ne mogu da imaju decu. Ne voli da priča o tome preda mnom, jer imam 14 godina, ali tako kad oslušnem dok priča sa mamom, odem u moju sobu i isplačem se. Seko, ako vidiš ovo, znam da ćeš da se prepoznaš, možete i da usvojite dete i prema njemu ću da budem najbolja tetka na svetu, i prema njemu ću da se ponašam kao prema detetu naše druge sestre, neće osetiti da mu išta fali. Volim te najviše!
Mrzim kad roditelji kažu:,,Slobodno reci šta je bilo nećemo galamit.'' Ja kažem i galame. Navlakuša
Vraćala sam se iz škole biciklom... Vozila sam po stazici sve dok se ispred mene nije stvorio covjek s psom. Pokušavala sam ga zaobići na sve strane, ali nikako nisam uspjevala... Raširio se po stazici i sporo hodao. Zvonila sam mu, on ništa... Ne miče se... Šetka se i dalje i pjevuši... kakav bezobrazluk, pomislila sam. Na kraju sam bijesno uzdahnula i odlučila projuriti pored njega, makar ga okrznula. Okrznem ga, on se zaljulja. Počne se ljubazno, ali zbunjeno ispričavati. Osvrnem se i shvatim- čovjek je slijep. Njegov pas je pas vodič... A ja sam bila ljuta što mi se nije izmaknuo.
Prije neki dan sam ostavio jednoj curi ispred vrata milku i ružu. Ne pričamo već godinu dana, samo ona i dragi Bog znaju što. Htio sam nekako popravit stvari. Bar da budemo drug i drugarica. Sutradan smo se čuli, poslala me u pm i rekla da više ne ponavljam te ispade sa poklonima, jer je to dovodi u neugodnu situaciju. Ti "ispadi" su bili od srca...
Poslednji put sam plakala krajem 1998. godine. Svaki udarac posle toga sam podnosila stoički, bez suza i nastavljala da se borim. Danas sam se konačno slomila i isplakala ono što se skupljalo godinama. Sada imam snage za narednih 15 godina.
Gledam slike svojih drugarica iz srednje sve se manje više poudavale, imaju stabilne veze, a ja ni kučeta ni mačeta... e živote.
Kad sam bio mali plakao sam jer ću jednog dana da umrem.