Bojim se da mi saobraćajna policija ne zameri što se smejem na slici na vozačkoj dozvoli.
Svi živi na planeti mi brže odgovaraju na poruke od moje devojke i to me jako izluđuje.
Od malih nogu imam fobiju od toga da će autobus promašiti moju stanicu.
Imam 21 godinu i ne podnosim devojke koje nemaju lepe manire i ne znaju se ponašati u društvu. Znači nije mi bitno ni obrazovanje, ni izgled, poreklo, koliko ih je imala pre mene, ali ako ne zna osnove bontona i lepog ponašanja dobijem alergiju.
Pred spavanje me mrzi da bacim žvaku, pa je zalepim za krevet.
U mojoj kući koliko god kupovali čarapa i gaća, njih nikad nema.
Bio sam sedmi razred osnovne škole i zamolio sam majku da ne idem u školu idući dan, jer bi htio da duže spavam. Smarao sam je čitav dan i rekla je da može. Nisam joj vjerovao. Ustao sam kad i inače, a na stolu bi me u sedam ujutro čekao doručak. Taj dan ga nije bilo. Pucao sam od sreće jer neću u školu, vratio se u krevet i od silne sreće nisam mogao da spavam. Obukao sam se i otišao u školu. Idiot.
Kad sam bila mala želela sam da budem špijun, i stalno sam sa sobom nosila beležnicu i zapisivala "čudne " pojave na koje bih naišla. I danas čuvam tu svesku i povremeno čitam.
Mrzim maminu rečenicu: "Vidjećemo hoćeš li tako moći kod svekrve!"