Ćale je pretio da će politi kuću benzinom i zapaliti je svaki put kad bi se posvađao sa kevom... na neki način mi je drago što više ne živimo sa njim
Kad mi određeni ljudi kažu kako roditelji nikad nisu 'digli ruku' na njih, a kamoli ih udarili, samo pomislim 'šteta što nisu'!
Uvek imam spreman odgovor kad me šef pozove telefonom i pita šta radim.
Pitam ja malog od komšije kako uči u školi, imal petica. Kaže on: Ma ima, dobijaju djeca...
U mom gradu postoji jedan bračni par čija me je ljubavna priča uverila u ono 'voleću te zauvek'. Naime, oni su zajedno od petog razreda osnovne škole. To je prvo bilo obično dečije 'hajde da budemo momak i devojka', ali su tada više bili najbolji drugovi nego par. Ali godinama su se sve više zbližavali i više nisu mogli jedan bez drugog. Upisali su istu srednju, isti smer, a kasnije završili i isti fakultet. Danas rade kao farmaceuti i imaju svoju apoteku, a čula sam da očekuju i svoje prvo dete. Želim im svu sreću jer je takva ljubav, koja traje svih ovih godina, to i zaslužila!
Jednom smo tatu jedva nagovorili da ode sestri na roditeljski, pričalo se o ekskurziji. On je površno slušao taj razgovor o ekskurziji i u pola sastanka digao ruku. Razrednik se obradovao misleći da se javio da postavi neko pitanje o ekskurziji, no on ga je pitao: "Smijem li ja zapaliti jednu druze?"