Svi misle da sam bila na moru,iako sam mesec dana brala maline u Arilju... a u stvari zaradim za more,pa misle da idem dva puta ;-)
Dečko me je pitao šta radim, odgovorila sam mu "Pušim cigaru sa strepnjom", odgovorio mi je "Pozdravi Strepnju".
Uvijek kada vodim svoju ćerkicu kod bivšeg muža, potrudim se da izgledam makismalno dobro, da mu bar na neki način probudim osjećaj krivice što je razorio porodicu zbog avanutice... Nadam se da bar u sebi kaže " Bože šta sam ja ostavio i zbog čega ... ! "
Nakon sto se isplačem obavezno se pogledam u ogledalo. I baš mi lepo stoje suze.
Ustajem u 4.55 ujutru da gledam reprizu turske serije jer zbog posla ne mogu da je gledam u udarnom terminu.
Na onoj velikoj fotografiji iz prvog razreda osnovne, koju svi imamo, jasno mi se vidi mrva od sendviča.
Ne volim onu mrtvu tišinu kada se vratim kući sa ekskurzije, mora, zimovanja...
Mrzim ova sedišta u gradskom što nisu tapacirana pa klizim sa njih..i još kada vozač vozi kao sumanut..onda me ima po celom busu!