Prije sam itekako znao da se uklapam sa ljudima, bio duhovit, zabavan, smešan - što bi se reklo "aura", privlačio sam ljude sebi.
Nakon nekih problema, što velikih, što malih(porodičnih i "ljubavnih"), totalno sam izgubio sebe, jer sam previše osetiljiv. Ne znam da komuniciram sa ljudima, ne znam da se ponašam u društvu. Jedva čekam samo da pobegnem i odlutam sa mislima, jer me uhvati neki nemir. Izgubio sam svoju energiju i ne mogu nikako da je povratim. Čitam, treniram, vežbam, radim naporno, kako na materijalnom, tako i duhovnom putu, ali mi samo još veći pritisak postaje. Želio sam da odem obaviti razgovor sa psihologom, ali mislim da je to rupa u djetinjstvu koja se ne može zakrpiti nikako.
Pomirio sam se sa devojkom pre izvesnog vremena, danas me je nešto kopkalo, pa sam proverio da li je još uvek na jednoj od mreža za upoznavanje. Kad ono, njen profil je još uvek aktivan, čak je i menjala fotografije u međuvremenu, od našeg pomirenja. Ne znam šta da radim i šta da mislim.
Do 2019. godine o građevini ništa nism znao, malo sam se edukovao te sam sam sa 10 prstiju napravio kuću od 50 kvadrata, kuću čini pridzemlje koje čini mala ostava, garaža za auto i biciklo, potom mala letnja kuhinja gde se kuva i boravi tokom dana i terasa. Sa spoljne strane su stepenice koj vode na sprat gde se nalazi dnevni boravak sa 3 manje spavaće sobe, bazen 5 i prostranom terasom.
Pitanje za momke a i žene, svejedno. Ako vas muškarac svaki put kad se sretnete (nažalost u pitanju je radno mesto), prvo pogleda ali tako da 'uhvati' vaše oči, tek se onda osmehne, pa tek onda kaže 'zdravo' ili 'ćao', i taj osmeh drži dok komunicirate, da li to znači nešto ili ja umišljam? To se dešava već neko vreme konstantno, a pre nije bilo tako, bio je hladan i suzdržan.
Dečko mi skoro nikad ne udeljuje komplimente, a samo smo tri meseca zajedno. To se desilo jednom ili dvaput, i to jer sam mu ja rekla da bih volela da čujem. Boli me što mi drugi pohvale i izgled i ponašanje ili rad, a on ništa...
Htela sam sa 19 godina da se udam za mog prvog momka. Moji su me tada uspeli sprečiti, jedva nekako i hvala im na tome, jer ja taj život ne bih mogla dugo, a i ovako mi je bar drago kada pomislim na taj period života i na tu osobu.
Nikad u životu se nisam osjećao ovako anksiozno kao posljednjih par mjeseci. Promjenio sam posao, misleći da idem na bolje, a zapravo (osim financija) ništa nije bolje. Ne znam što ću dalje.
Ljudi ja kada setam gradom sa naočarama na očima vratim se kući u dobrom stanju-mentalnom. Kada šetam bez naočara vratim se kući nervozan i ispražnjen psihički kao da u toku interakcije očima sa drugim ljudima dolazi do razmena neke energije koja utiče da li loše da li pozitivno.... Ne znam da li se ovo još nekome dešava.
Ja ne vidim poentu svadbi, kad je svima za cilj da profitiraju. Aj ti napravi svadbu, bez očekivanja da će iko da ti donese kovertu?? Aaa, nećeeeš???
Muškarac postane tako hladno biće posle velike ljubavi…ne znam šta će posle ovog u meni probuditi neko osećanje.