Češće ja ostavljam čarape po stanu nego moj dečko. Sve ostalo mora da mi bude pod konac, ali za to nemam osećaj. Ili mi bude vruće pa ih skinem, ili skontam da mi se ne uklapaju uz odeću koju nosim, ili ih malo nakvasim. I onda ih ostavim tamo gde mi zasmetaju u tom trenutku!
Imam osećaj kao da više ne mogu voleti sebe otkad sam u vezi, nakon toliko svađa i upućenih reči jedno prema drugom, sve više tonem u prazninu. Više me ništa ne veseli, ne družim se starim drugarima, ne radim više ono što volim, imam osećaj da nikad neće biti bolje i da gubim vreme. Probudi mi se često želja da budem bolji, krenem ispočetka, zaboravim na prošlost i da gradimo odnos kako treba, no onda me opet dočeka nepoštovanje i odustajem. Živimo skupa te dotična osoba zavisi od mog smeštaja i nekih drugih činilaca, tako da se ne mogu ni odmaknuti kada mi je potreban mir.
Jel' samo meni klecaju duge štikle dok idem ili i drugim curama?
Jao, što ne volim Azru i Zabranjeno pušenje, odmah menjam stanicu.. Ne mogu to da svarim...
Imam osećaj kao da više nigde ne pripadam i da me niko ne razume. Kad god pokušam drugaricama da kažem kako se osećam, što inače rade i one, dobijem odgovor 'nemoj da cmizdriš' i 'ne se*i'.
Ako ti nešto kažem, a ti odma pojuriš da to podeliš sa nekim, onda je to nešto zadnje što ću ti ikad reći.
Imam druga s kojim se družim od kad znam za sebe. Sad smo već stariji, ali pre nekog vremena smo oboje osetili privlačnost i imali smo intimu. Još na početku smo rekli da nečemo da se vezujemo i da budemo nešto ozbiljno, sve nam je bilo iz šale. Znali smo da nije moguće da budemo zajedno iz više razloga. I pored toga smo odlučili da se zabavljamo koliko god to trajalo. Onda se u mom životu pojavio neko s kim sam krenula da se viđam, pa je i on u isto vreme krenuo da se viđa s mojom drugaricom... Sad više nisam s tim dečkom, ali je on još uvek s mojom drugaricom. Ne smeta mi to, jer i onako znam da nikada ništa nečemo da budemo. Ali nekako se on baš udaljio od mene, uopšte se ne viđamo, ne tražim ništa više od prijateljstva i on to zna. Ali mi smeta što je uvek zauzet ili je s njom ili s društvom. A ranije smo bili nerazdvojni. Ovo je samo apel: koliko god vam se sviđao vaš najbolji drug/drugarica nemojte biti s njim/njom ako znate da ne možete imati zajedničku budučnost. Izgubičete ih.
Da li još neko voli gaženje po leđima? Ili samo ja izgleda. Kome god spomenem, čudno me gledaju..
Kad dobijete dete, ako ste jedini u društvu koji imaju decu, gotovo je sa druženjem. Niko neće razumeti koliko su vaše mogućnosti u novoj situaciji drugačije. Niko neće razumeti da ne možete da se družite kasno uveče ko nekad jer beba treba da spava, da ne možete da pijete alkohol ko nekad jer ko će brinuti o bebi, da ne možete tako lako da sednete u kola i odete u drugi grad "na kafu" ko nekad. Niko neće razumeti i misliće da ste se vi udaljili od njih. Drugove sam izgubila kad sam se udala, a drugarice kad sam dobila dete.
Htela bih da budem neka toliko važna osoba, da kad se svađam sa nekim samo kažem "znaš li ti ko sam ja". I tako tu osobu skinem sa grbače.