Prvi put kada sam sa ekipom otišao u teretanu odmah sa vrata sam zgrabio "najveće " tegove i podigao ih. Naravno da sam pao kao sveća zajedno sa tegovima...tek kasnije su mi rekli da su oni bili teški 30 kg... :)
Nervira me što mi brat ne menja bele čarape po 7-8 dana i veoma pocrne, toliko da ne mogu da se operu ni na 95 stepeni.
I dalje kada prođem gradom mislim da svi gledaju samo u mene.
Upravo mi je pustio poruku otac bivšeg muža, krišom iz bolnice, da me je voleo kao svoju ćerku i da je zahvalan za svu ljubav, pažnju i poštovanje koje sam mu pružila... nekako se osećam VELIKIM čovekom, neopisivo sam srećna zbog ovoga! :)
Kad god sam u prodavnici na kasi,imam trip da necu imati dovoljno para da platim.
Svaki put kada odem u neki supermarket imam trip da mi se vrata na senzor neće otvoriti.
Svako jutro me probudi komšija svojim psovkama, nije on čovek puno glasan, nego ima baš originalne psovke, tipa " vrag te kotio" ili moja omiljena " *ebo ja šiljat kolac"! Kralj xD
Ne volim kad kupujem novu obucu,i onda kad skinem npr patiku sa noge da probam onu koju želim da kupim a ova stara izgleda otrcano i prljavo pored ove nove.
Pregledam sinoć stare slike i nađem neku od prije 3, 4 godine gdje smo drugar i ja sa nekom curom i ni jedan se ne može sjetiti ko je ona, a lice se dosta jasno vidi..
Odvukli su ga od mene, bukvalno strpali u kola i odvezli u drugi grad, uzeli mu telefon i internet, i sad ga drže tamo pričajući mu kako sam ja loša, zla, prevrtljiva žena, i da nisam dovoljno dobra za njega. Da agonija bude veca, oboje imamo po 18 godina i sasvim normalnu vezu. Zaprepastim se kad vidim koliko užasna moze da bude "roditeljska ljubav".