Kao i svako dete, voleo sam da ližem filove kad mama pravi tortu. Tako mi je jednom prilikom, kad je već bila nervozna, celu glavu nabila u fil.
Žensko sam i imam recke na zidu - svaki momak s kojim sam spavala.
Nema ih puno,ali svaka je recka divna uspomena i ni za jednu se ne kajem.
Toliko glasno kijam, da nikada ne čujem "Nazdravlje", već "ma idi, uplaši me! "
Smešno mi je kad na nekoj proslavi tražim ćaletu neki alkohol, a on mi sipa pola čaše i kaže "Pazi da se ne napiješ.".
Kad sam bila mala mislila sam da ću moći dohvatiti nebo ako skupim sve stolice iz komšiluka i poredam ih jednu na drugu.
Živim sa dečkom u njegovom stanu i plaćam mu kiriju.
Kad sam na nekom veselju ili kod nekoga u gostima gde ima predjela, obavezno mi ubodeno parče padne na stolnjak na putu do mog tanjira.
Cesto kada idem ulicom, pomeram vilicu levo-desno kako bih udaranjem zubima napravio neki ritam.
Od sve muke se nasmejem kada uđem kod sina u sobu i ugledam nešto od njegove mokre garderobe kako je raširio na radijator da se osuši, a vani 30 stepeni u plusu. Navika je navika, ljubi ga majka.
Kada sam bio mali mislio sam da životinje (krava, pas,mačka, konj i dr) u svakoj državi imaju svoj jezik, kao i ljudi.