Na aerodromu u Parizu sam uhapsena i naplacena mi je kazna jer sam nosila fejk Luj Viton torbu.
Volim to kad vidim na fb ona typing.. pa stane. znam da kuca volim te rodiću ti decu al' se predomisli i napiše prestani gole slike da mi šalješ.
Svaki put kad mi neko stane na pešačkom naglas kažem hvala...
Dečko koji mi se sviđa je zaljubljen u moju snajku. Pijem sa njom od tuge, ali ona to ne zna.
Pričao sam sa sestrom i kažem da mi je kompjuter pun virusa, a deda odgovara: 'pa jeste kad kijate i kašljete tamo u sobi.'
U bolnici, kad sam se rodio, medicinska sestra je posle nekoliko sati došla do mame i rekla: ''Gospođo, sva deca su se ukakila, samo vaše se usr*lo''.
Priča tata telefonom sa njegovim prijateljem, raspričali se i kaže: Jao, Anči mi je tako lepa, svakim danom sve lepša, prava dama postaje. A ja sve to slušam iz sobe dok kupim čips sa poda i ubacujem u usta. Sa sve podrigom na kraju.
Kući imam razboj, kad god radim zgibove, baka mi broji ponavljanja. Ona ima 90 godina. Ma kraljica!
Mrzim tišinu između kad pričam sa nekim preko telefona, a pogotovo kad me je neko pozvao. U tim trenucima, samo razmišljam o čemu bih još mogla pričati!
Na semaforima se uvijek osjećam kao budala. Ako stojim dok je crveno upaljeno, iako nema auta, imam osjećaj da ljudi misle vidi ove budale ne smije da pređe, a kad prelazim dok mi je zeleno i neko auto na pješačkom mi stane, imam osjećaj da govore požuri bona ne mogu da čekam više!