Bilo mi je 10-11 godina. Moj otac je radio za nekog Amerikanca koji zna malo i srpski. Tog dana je ćale bio u toaletu, znam da je imao šuljeve, nisam znao šta je to. Zazvoni telefon, ja se javim, predstavi se neko na engleskom kao šef mog ćaleta i traži da ga dobije. Ja sam razumeo engleski, al nisam znao kako da mu odgovorim, pa sam mu na našem reko: "U toaletu je, ima šuljeve". Moj ćale istrčo iz kupatila, uzo mi slušalicu i reko: "Det iz maj son, hiz stjupid". Moj ćale, ipak nije doživeo najveći blam jer to nije bio njegov šef, nego moj stariji brat iz familije. Moj se ćale nije naljutio, a moj brat ovo doživljava kao najveći fazon koji je napravio.
Juče su me prijatelji zvali na kafu, brat (6) me pitao zašto ne idem, rekla sam da nemam para za kartu, pitao je koliko je karta, digla sam 5 prstiju. Otrčao je u svoju sobu i donio 5 KM i pružio mi: 'Seko idi na kafu'.
Beba mala.
Veza mi je pukla kad sam prestao da se svađam sa devojkom...
Kod kuće sam najveći govornik, a na času srpskog shvatim da mi je riječnik 0.
Imam retko ime i kad god vidim na fejsu da se neko isto zove, obavezno uđem na profil da vidim da li je "vredan" da nosi to ime...
Dečko me je 'ladno pitao da dođe kod mene u stan da bih mu ispeglala majice.
Jučer sam ušao u pekaru. Onako s vrata sam osjetio da me gospođa koja tu radi gleda u oči onako kako inače ne gleda prodavac mušteriju. Za par sekundi oči su joj se napunile suzama. Ja zbunjeno stao i gledam i kaže ona meni da je jako podsjećam na njenog sina koji je daleko od kuće. Inače nisam neki emotivac ali to me duboko dirnulo. Sad više cijenim što sam blizu svoje majke.
Žestoko mi prija kad čujem da devojka govori reč 'gaćice' umesto 'gaće'.
Bila sam u vezi sa najboljim prijateljem i raskinula sam. Sada da mogu vratiti vrijeme, nikada se ne bih zaljubila u njega, jer iako ga još uvijek volim, sada mi je puno više žao prijateljstva nego ljubavi.