Dečko koji mi se sviđa je zaljubljen u moju snajku. Pijem sa njom od tuge, ali ona to ne zna.
Imam 3 devojke, sa sve tri sam istovremeno i sve na neki način volim...ne znam koju da oženim, a ni kako sa ostale dve da raskinem.
Kupio sam devojci ružu u cvećari pored groblja. J*g, jeftinije su, a i bilo mi bliže.
Priđe meni tako lik 45 godina ima (ja imam 22), traži cigaru.. Cigaru po cigaru sa njim sedim 2 i kusur sata, zakasnim na ispit.. Ime mu ne znam, ni on meni, al zna više o meni nego najbolja drugarica... A i ja o njemu više nego o svim bliskim ljudima.. Nemojte pogresno shvatiti, prijateljski razgovor, nikakvo sviđanje i zaljubljivanje.. Al su mi neke stvari puno jasnije, sebi sam puno jasnija.. Preporučujem svima razgovor sa potpuno nepoznatom osobom, al iskren razgovor, onaj do koske..
lmam strašno veliku želju da postanem glumica, ali svaki put kada to kažem moji roditelji se samo ironično nasmiju i kažu 'hah.. to nije za tebe, šuti.'
loš osjećaj pravo, sputavaju me skroz. prijateljice govore potpuno suprotno. Evo predala sam prijavu za pet audicija, uporna sam :)
Buljim u devojku koja mi se sviđa, ne skidam pogled sa nje, gledam je ozbiljno, čak i kada nam se pogledi susretnu ja nikada ne sklanjam prvi pogled. Sviđa mi se to, tako joj dajem do znanja da mi se sviđa.
Kao psiholog, ne mogu da Vam opišem šta sve prolazi kroz moju glavu dok čitam ove ispovesti...
Veoma interesantna stranica :)
Svaki put kad vidim zvezdu padalicu, ili duvam svećice na torti zamislim istu želju. I nikad se ne ostvari, ne znam gde je zapelo...
Ulazi mi deda u sobu, gleda u mene i ćuti. Ja ga pogledam i kažem- "molim?!"
Njegov odgovor- "Očigledno je da sam zaboravio šta sam trebao da ti kažem. Hajde, idi do kuhinje i pitaj babu šta je htela. Neću da ispadne kako je ne slušam."