Kad sam bila mala,omiljena zanimacija mi je bila da odem kod bake na selo,uhvatim kozu,zavezem joj vrpcu oko vrata,stavim stari vokmen i ponosno prosetam sokakom. :)
Momku ,koji mi se svidjao, sjedila sam 4 sata u žbunju ispred kuće.
Kad bih našla čoveka koji je izmislio peglu za veš, tresnula bih mu istu u glavu.
Idem na spavanje kad čujem da roditelji ustaju na posao.
NIKADA, ali NIKADA ne sanjam osobu u koju sam zaljubljena. Provedem sate razmišljajući o njemu pre nego što zaspim, ali nikada nisam ni jednog sanjala.
Dečko me je ostavio kada sam mu priznala da verovatno nikada neću moći da imam decu, iako imamo samo po dvadeset i jednu godinu.
Mislim da sam jedna od retkih koju je, u ovo teško vreme besparice, obradovao otkaz.
Imam osećaj da mi se devojke javljaju samo kad im je jako dosadno.
Brat mi je frizer, a sestra kozmetičarka tako da sam bila uvjerena da ću uvijek imati lijepu frizuru i sređene nokte. Međutim, brat nema vremena još od februara da me ošiša, a sestra ne želi ni da čuje o bilo kakvom sređivanju mojih noktiju. Evo me ispred ogledala, sama se feniram i molim Boga da ličim na nešto poslije istog.
Ceo život sam mislila da su "Spice Girls" u prevodu "svemirske devojke". I tek danas shvatih da se u nazivu nigde ne spominje svemir (space). :)