Jako mi je ružno kada osoba dođe na blagajnu u sunčanim tamnim naočalama ili priča na mobitel. Koliko ponižavajuće za osobu sa druge strane.???
Devojku smara kolega već neko vreme. Mi smo malo više maštali u krevetu i u zanosu smo mu poslali sliku njenih golih grudi. Sad on konstantno flertuje sa njom i smara je na poslu, i tek sad shvatam da je realnost ipak malo drukčije i da sam ipak ljubomoran...
Nije mi problem da sve završim sama i to radim već godinama. Nekad me baš spuca to što znam da bi sa nekim i odlazak do prodavnice bio zanimljiv, a ovako kao izgubljeno prase idem kroz život.
Danas sam shvatila da moj otac (moji su razvedeni) nikada i nije finansijski učestvovao u mom odgoju. Išla sam na more svake godine sa njim ali npr. pare koje bih dobila od nekog, on bi uzeo sebi, 50-100€, par komada odjeće mi je kupio za čitav život. Jednom mi je dao para u srednjoj školi, oko 5€, i to je to, vidjela sam ga par puta tokom srednje škole. Čak me nije ni zvao na telefon često, ja sam namjerno pustila da vidim koliko će čekati, prosli su dani, sedmice, mjeseci, dočekala sam poziv o njegovoj smrti. Ali kako je mogao živjeti a da se ne čuje sa djetetom bar sedmično?
Nikad ne kupujem sa stranica koje odbijaju da javno napišu cenu proizvoda. To mi je jako glupavo i zaobilazim ih iz principa.
Nitko ne priča o tome koliko je teško uspjet kao liječnik uključujući i samu specijalizaciju ako nitko u obitelji nije iz te struke ili nije neki utjecajan čovjek.
Djedov najdraži poklon je uvijek bila pidžama. Najdraže su mu bile pidžame sa jednim džepom na gornjem dijelu, da bi tu mogao da drži svoju maramicu. Ukoliko bi mu neko kupio pidžamu bez džepa, baka bi mu od nekih starih krpica ili dijelova drugih pidžama skrojila novi džep. Djeda više nema, a pidžama sa zašivenim džepom i dalje stoji ispod njegovog jastuka i čeka ko da će doći da je obuče.
Razveli smo se 2019 godine. Nastavili sa svojim životima. Ne mislim na nju, ali ne umem da objasnim da živi u meni. Ne patim da se pomirim s njom, samo jednostavno živi u meni, kao da je neki organ u mom telu.
Pita mene devojka: “Dragi kako bi ti reagovao, kad bih ja imala stipera za devojačko”??
“Ne mogu da verujem da si mi postavila takvo glupo pitanje, naravno da bih se smorio i da mi ne bi bilo svejedno da te sutra dan izvedem pred oltar, a da znam da ti veče pre toga neki lik u tangama vrteo svoje testise”.
“Kako bi se ti osećala kad bih ja imao striptizetu na momačkoj večeri”?
Ona je samo utihnula.
Današnje cure su ponekad toliko glupe i nezrele, ili se samo to prave, ali svakako je glupo, postavljati ponekad neusmesna i glupa pitanje, devojke odrastite, nemate 15. godina već 35.
Samo želim da dođem sebi i budem kao pre. Uništio me je raskid i otkaz na poslu. Odavno se ničemu ne radujem kao nekad, čak ni onoj jutarnjoj kafi. Prosto se rastužim što sam se probudila, ali guram nekako. Uskoro idem na neke razgovore za posao i nadam se da će se sve rešiti. Nisam znala da sa 27 mogu da budem ovako umorna od života...