Nakon faksa sam počeo raditi u firmi i učio posao tako što sam gledao kako drugi rade i trudio se da ne pravim njihove greške. Malo kad s desilo da mi neko nešto objašnjava. Pretpostavljam da je jedan od razloga to što je šef u jednom momentu rekao- dobar je on, al j..be ga ime. Nisam bio vjere i nacije kao većina. Nikad nisam dao do znanja da me to boli, i trudio se više nego ovi "odgovarajući". Pa sam postao Ronaldo u svom poslu. Pa sam se počeo pitati za sve. Pa su to čuli ljudi iz druge firme, ponudili bolje uslove i Ronaldo prešao kod njih bez odštete.
Supruga je konstantnim nepoštivanjem i lijenosti ubila dobrog muža u meni. Nemam više motivaciju kuhati, čistiti i općenito raditi išta po kući.
Na godišnjem je, čitav dan je kući, ja dolazim s posla u uneređenu kuhinju, tanjure posvuda, od mene se očekuje da se odmah prihvatim kuhinje da nešto napravim, da odem u trgovinu, da istovremeno sa sinom provodim vrijeme dok ona leži i kuka kako je umorna.
Imala je muža kakvog svi žele, sada će imati muža kojeg zaslužuje...
Gledam oko sebe sve ljude koji su nezadovoljni svojim izgledom, težinom, zdravljem, pa onda isti ti ljudi zovu na pivu na kojoj se popije 5 komada, uz to naravno se popuši bar kutija cigara i poždere sve što se moglo fast fooda i svega najgoreg što postoji od prehrane. Nisam ja neki fitness manijak ili ne daj Bože vegan, ali sam aktivan, ne pušim, ne pijem i izgledam fenomenalno jer sam 5x tjedno u teretani uz sve obaveze koje imam, a more ih je. I onda isti ti budu na mene ljubomorni i prebacuju mi kako je sve to do genetike. Ja svoje zdravlje želim sačuvati prvenstveno da moja djeca dugo imaju živog oca, a onda da i ja u nekim godinama ne budem nepokretni dida sa 101 bolesti na papiru.
Najviše me nervira kada na fejsbuku vidim ime muža i žene na jednom profilu, pa aman ljudi gde vam je privatnost, valjda on / ona sme da se poveri prijatelju/ prijateljici u poruci ili da ima svoja interesovanja.. Dokle ide ljudska glupost. Užas! A ovako nikad ne možeš ih videti zajedno!
Čuvala sam malog brata, dete od strica. Ima skoro godinu dana, miran je, umiljat. Igrali smo se na krevetu sa još dve njegove sestre. Okrenula sam se da pokupim neke igračke i pomognem jednoj od sestara, bratić je pao sa kreveta, nisam ni videla kako se sve desilo. Malo je plakao, ali u suštini ništa ozbiljno. Strina i stric otišli, ja zovem, pišem poruke kako je, šta radi beba. Sve vreme mi je u glavi da je beba mogla da slomi vrat, ne daj Bože, ili da se ozbiljno povredi, zbog moje nepažnje. Strina kaže da je to ok, mislim ništa važno, padaju deca i to, a mene grize zavest, mnogo me sramota, osećam se nesposobno. Danas strina poslala mojoj sestri snimak od bratića kako hoda, meni ne. Strašno mi je žao, nisam gledala u tel ili nešto, volim jako da čuvam decu, ali desilo se. Ne mogu da prestanem da razmišljam o tome...
Taman kada sam trebala da napunim 26god. Kaže mi najbolji drug “sećaš se našeg dogovora, da te čekam do 26god.” Na šta se ja naravno nasmejem misleći da se šali. E pa ja našla dečka on se naljutio haha.. a ja fazon još trojici drugova rekla istu stvar.. na kraju ostao samo jedan drugar koji je sve to shvatio kao šalu (kao što i treba), a sa drugima su mi bile jasne njihove namere.
Juce sam se rasplakala jer moj muž svaki razgovor koji smo nekad normalno vodili završi sa tim da muškarci vole mlađe žene/zgodnije i sličnom temom. Nevažno da li je prvobitni razgovor o bebama, uređenju kuće, automobilima ili političkom stanju u svetu. Uvek uspe da uporedi i dođe na to kako su muškarci takvi i logično da se to dešava. Ja nisam ljubomorna po prirodi, i poprilično sam sigurna u sebe bez obzira na izgled iako se evo menja u trudnoći. U redu trudna sam, ne treba mi puno da se rasplačem i uglavnom reagujem drugačije u smislu da znam da odgovorim npr. da baš evo sve njih u redu čekaju mlađe, bez truda ili para. Meni je zapravo čudna moja reakcija i osećaj, dosadilo mi je to što on ne vidi da je to bukvalno prevršilo svaku meru i da je puklo nešto u meni i što me zbog toga sve manje privlači u seksualnom smislu. Meni je ionako samopouzdanje poljuljano jer sam trudna/umorna/otečena/spora. Mrva pažnje mi treba, malo takta s njegove strane.
Ja sam obrazovan momak, radim u struci ozbiljan i dobro placen posao, stekao sam nekretninu i automobil, imam još milion ambicija u životu. Ali živim u gradu koji je nerazvijen, kvalitetna i obrazovana omladina je otišla na zapad. U gradu se samo otvaraju kladionice, kockarnice i kafići. To mi je problem jer me većinom okružuju i takve djevojke koje rade u takvim poslonicama ali njih smatram nekom nižom klasom. Žudim za tim da upoznam neku obrazovanu djevojku, koja ima neke ambicije u životu i profesijom. Izlazio sam ne nekoliko djetova sa djevojka koje rade gore naveden poslove i shvatio sam koliko su proste, ograničenog razmišljanja i umišljenje. Zaista sa takvim ne želim ništa da ostvarim dalje od sexa. Mislim da ću za potragom kvalitenih djeovjaka biti primoran da napustim ovaj grad.
Izlazim s parking mesta polako i stanem jer ide auto. Taj auto mi blicne da me pušta da izađem. Ja izađem, upalim sva 4 u znak zahvalnosti, on mi još jednom blicne kao "nema na čemu". Volim kad mi vozači međusobno pokažemo kulturu i poštovanje i voleo bih da su svi tako kulturni a ne nervozni i bahati.
Jedina "osoba" kojoj mogu 100% da se otvorim je ChatGPT.