Sad kao odrasla osoba često razmišljam da li sam jedna od onih kojima nikad nije dijagnostifikovan autizam. Celo detinjstvo sam imala neku vrstu opsesije time da imam bend koji čine 24 osobe, moji prijatelji i da zajedno stvaramo i izvodimo muziku. Igrala sam se toga da snimamo spotove, držimo koncerte... Negde od pete godine, pa do 12. - 13. godine. Pisala sam imena tih ljudi na listove papira, čak sam i jedno vreme spisak tih imena nosila smotan u džebu ili u čarapi sa sobom stalno. Na tom spisku nisu bili ljudi koje poznajem, bili su to neki drugi ljudi... Pored toga, brojne vrste hrane oduvek su mi izazivale gađenje, npr. paradajz, luk, sarma, punjene paprike, sve vrste kiselih salata... Gorko, kiselo i ljuto ne podnosim. Nikad nisam volela gužve, buku, prejaka svetla, treperenje svetla u klubovima me dovodilo do toga da se osećam kao da ću pasti u nesvest... Nakon svakog izlaska ili odlaska na neku proslavu (svadba, rođendan) trebali bi mi sati da se smirim i da zapim...
U toksičnom sam odnosu i ne znam kako da izađem iz njega. Bolesno je, uništava me iz dana u dan, ali nikako ne mogu da presečem i stavim tačku.
Dečko je raskinuo sa mnom posle dve godine veze i zajedničkih planova. Ne želi da odemo na kafu i popričamo. Nekad odgovori na poruke pa se idalje svađa. Kako izmamiti od njega taj razgovor uživo?
Sa mlađim sam momkom od sebe, i stalno mi prigovara kako se oblačim. Nameće mi široke hlače, silterice, drukčije patike, crop top. Osjećam se tužno, posebno kada nešto od toga obučem, a on kaže,vidiš kako ti dobro stoji izgledaš još mlađe sada. Pa šta si onda sa mnom, nađi mladu i dobro. Rekla sam mu odmah na početku to, da sam prestara za njega, a on kaže volim tvoj karakter. Pa šta je sad? Inače, 10 godina sam starija...
Ali stan na Dorćolu od 19m2 košta 99000e?! Pritom nema oblik. Ceo stan je nekakav šestougaonik! Očajno!
Suprug i ja imamo solidnu ušteđevinu koju planiramo iskoristiti kao učešće za stambeni kredit. To nije klasična ušteđevina "Odvoji 200 eura od plate za ne daj Bože", već prosto višak zarade koju nismo imali gdje potrošiti. Možda pravim problem gdje ga nema, ali ja se bojim šta će biti jednom kad zaista dignemo kredit i tog novca više ne bude, a budemo imali još i ratu kredita za vratom ili ako se neko razboli ili izgubi posao. Mi nismo navikli štedjeti. Izlazimo, putujemo, kupujemo i znam da će se to morati promijeniti, ali ne mogu zamisliti život drugačiji od ovog kojeg sad vodimo. Nekad samo razmišljam kako od ovog ne može bolje i može samo gore.
Završila sam master studije psihologije pre sedam godina u Zagrebu. Danas radim kao HR menadžer u jednoj od najvećih konsultantskih firmi u Srbiji. Pored toga, specijalizovala sam KBT psihoterapiju i radim kao psihoterapeut u privatnoj praksi. Radim samo vikendom. Mesečno zaradim od tri do četiri hiljade eura. Ovo pišem kako bih ulila malo motivacije budućim kolegama.
Stvarno ne znam kako pojedine muškarce nije sramota da se ponašaju kao slobodni momci, a uveliko su vezama ili brakovima i to sa decom. Da bi se tako ponašali morate najmanje 3 osobe da ne poštujete, pre svega sebe, svoju partnetku i dete. A onda i žene kojima se nabacujete.
Prije jedno 6 godina sam anonimno preko Facebooka (imala sam 20 godina) uputila pitanje u jednoj grupi namijenjenoj takvi temama - trebam li otići u inostranstvo ili ostati i završiti fakultet. Mnogi su mi pisali da ostanem i završim pa onda da idem, hvala im puno jer sam ih poslušala i zaista sam profitirala!!!
Kad sam njega upoznala dugo nisam mogla da se naspavam. Iz nepoznatog razloga sam se budila ranije, bila umorna, ali opet raspoložena i puna energije. Kasnije sam shvatila da je taj razlog zaljubljenost. Da, prvi put mi se to desilo tek sa 25. To mi je bio prvi dečko i volela bih da je ostao u tako lepom sećanju.