Kako su nam lijepo upakirali blud, razvrat, golotinju, narkotike, nastavi spisak..
Pa čak i za običnu pastu koriste žene u reklami kako peru zube. Samo da eksponiraju žensko tijelo da bi se pasta prodala.
Emisije na TV su nasilne, pune psovki, bluda i odvratnog ponašanja. Zašto to potenciraju od toliko lijepih tema i sadržaja? Zašto dozvoljavamo da se normalizira sve to? Želite li to svojoj djeci? Sve ono sto je normalno i lijepo se degradira. Kao npr dobra ljudska načela, poštenje, odgoj, porodica, ljubav.
Uspjeli su da porodicu sruše. A ona bit svega. Kad je porodica stabilna, onda je i društvo neuništivo. Jako. Ali to se sad posramljuje, samo pogledajte kako se ponašaju prema nekom čovjeku koji je stavio svoju ženu i djecu na prvo mjesto. Ili prema mladicu i djevojci koji se čuvaju za brak. Prema majkama koje su se posvetile istinski djeci.
Prema djeci koja paze svoje roditelje Itd. Sve normalno vise nije normalno, a nenormalno je normalno..
Ostavila sam momka nakon dugogodišnje veze iz razloga što je nezreo i ne želi da se promeni. Sada svi misle da sam ga prevarila, a on čak i veruje tim ljudima. Ja sam ispala idiot u celoj priči.
Neki put bacim maminu praznu teglu od turšije koju mi je poslala kad me baš mrzi da operem.
Kada prolazim pored bolnice, svaki put zamolim Univerzum da taj dan svaki pacijent dobije dobru vijest.
Mislim da je moja drugarica jedina majka na svetu koja svog rođenog sina zove po prezimenu. Zvala ga je po imenu ili nadimku do polaska u školu, onda su drugovi krenuli da ga zovu Blagoje od Blagojević, pa je i ona počela da ga zove tako privatno. A njenog muža svi osim nje zovu Blagoje, ona ga zove po imenu. Svi su u dobrim odnosima, nego samo nikad nisam čula za ovako nešto.
Drage djevojke, udajite se za bogate. Ljubav i dobrota danas ne postoje! Piše vam jedna koja je nasjela na tu priču.
Ja sam na fakultetu samo učio i nisam nigde radio. Sad bez iskustva mogu samo da fizikališem...
U mene je zaljubljena osoba čije mi se osobine ličnosti sviđaju i privlače me, a odbijaju me stečene navike i stavovi. Najveći mi je problem što pored njega ne mogu da spavam, jer zaspiva u roku od 15 sekundi i momentalno počinje da hrče, a ja tako ne mogu zaspati nikad. A on voli da spavamo zagrljeni, jer je njemu lepo. Takođe ima dete iz prethodnog braka, ali ono živi s majkom u drugom gradu, i mislim da nisu ni u kakvom kontaktu. Smeta mi pušenje. Ali, osim te tri „sitnice”, sve drugo mi odgovara. Nikad se u životu nisam prirodnije osećala s nekim; nikad me niko nije tako lako uveo u svoje društvo niti me sve vreme držao za ruku; nikad nisam bila s nekim ko je iznutra toliko miran i opušten. Jednostavno, prija mi ta strana njegove ličnosti. Ne znam šta da radim. Vredi li biti u takvoj vezi?