Kada sam bila mala izjavila sam da mi je zagrljaj najpotrebnija stvar. I sada, kada god mi je loš dan, jedan zagrljaj mi nekako sve popravi,ali doslovno.
Zaista bih se začudila kad mi mama ne bi rekla dok izlazim iz kuće stavljajući slušalice "Nemoj te slušalice u uši, ubiće te auto!"
Nikada u životu nisam videla zvezdu padalicu i moj tadašnji dečko me je često zadirkivao zbog toga. Raskinuli smo jako mučno, i jedne večeri sam sedela na terasi i gledala u nebo. Mislila sam na njega, i tada ugledala zvezdu padalicu po prvi put. Pomislila sam želju. Sutra nam je dve godine veze.
Kad sam bio mali pisao sam lijevom rukom dok me moji na inicijativu babe nijesu odučili od toga na silu. Sad pišem desnom i ne pitam se. Imam rukopis kao kokoška.
Moja majka je sa 46 godina upisala fakultet, jer joj je potrebna diploma da zadrži poziciju na poslu do koje je stigla napornim radom kroz 20 i kusur godina. Očistila je prvu godinu i jako sam ponosna na nju!
Kada sam iznerviran i frustriran, sklupčam se ispod jorgana i znam da mi se više ništa loše neće desiti.
Sedeo sam u hodniku bolnice čekajući vežbe da počnu. Dve bake su sedele pored i pričale o životu. Baka koja je sedela pored mene pričala je ovoj drugoj da je umro neki mladić iz njenog komšiluka i odmah prokomentarisala da 'upravo zbog toga, već 10 godina unazad, ne ide na groblje.' Kaže: 'Sramota me, to je trebalo da budem ja, a ne mlad čovek... Ja, stara baba.' Ljudi, ja rečima ne mogu da vam objasnim sa koliko iskrenosti i tuge je baka ovo rekla.
Dok smo se zabavljali, voleli smo se vozati gradom, slušati muziku i šutiti. Danas smo dobri prijatelji i još uvek znamo odvrnuti muziku i satima se vozati.
Imam 16 godina, šta god uradio u životu, trenirao sam fudbal tata mi ni jednom nije rekao bravo, trenirao aikido tata mi ni jednom nije rekao bravo, u vrtiću sam osvojio bronzu iz kratea tata mi nije rekao ni bravo, u školi sam se trudio ali mi ne ide..
Šta god uradio u životu samo želim da imam odobrenje od tate da znam da je ponosan na mene!
Jednom sam svojoj baki rekla kako je najbolja baka na svetu, kako nas je uvek čuvala, spremala, slušala...kako sam joj zahvalna. Ona je na to odgovorila: "Pamti, pa vrati". Malo zbunjeno sam počela priču da ću joj uvek pomagati i čuvati je kad ne bude više mogla i slično, a ona me prekinula i rekla: "Ne meni. Vrati isto jednog dana svojim unucima i pričaj o jednoj ženi koja vas je toliko volela..." Nadam se da hoću.