Još kao mala imala sam svoj "ritual" da pred spavanje pošaljem poljupce svim dobrim ljudima na ovom svetu. Imam 18 godina, a to još uvek radim.
Žensko sam i obavezno kad neki lijep muškarac prođe pored mene, okrenem se za njim, da mu vidim stražnjicu, to me tako pali.
Mnogo više volim kad moja ženska miriše na sebe nego na parfeme, kupke i ostale detardžente.
U januaru mesecu, mrtav bolestan, izađem da smuvam jednu curu.
I tako zamajan, zaboravim da ponesem papirnate maramice. Sedimo mi na nekoj klupici, napolju hladno, smuvam je ja, i dok smo pričali meni krene da curi nos, a i dalje nemam maramice. Pred njom ništa nisam mogao da uradim, i onako lepo je zagrlim, a iza njenih leđa okrenutih rukava brišem nos. Užas.
Mislim da je mami žao što sam upisala fakultet koji sam ja htjela.
Uvek kada uključim usisivač, imam trip da mi zvoni telefon ili zvono od kuće.
Danas mi je rođendan. Kad je mačka ušla u kuću mjauknula je, a ja sam rekla "Hvala", jer sam ubeđena da mi je čestitala.
Studiram medicinu i najviše se bojim da će mi sutra ući pacijent u ordinaciju i da neću znati šta mu je.
Vidim ovdje kako su nečiji roditelji kraljevi, uradili ovo-ono, poželim da su moji takvi. A onda shvatim da su najbolji takvi kakvi jesu, obični.