Kad sam bila mala uvijek sam sipala sok u onu posudu za led i kad se zaledi mislila sam da je to ustvari sladoled. :)
Svaki put kad napišem ispovijest, osjećam se kao da sam poslala poruku u boci.
Uvijek kad prdnem ništa se ne oseća i ne čuje se uopšte, kao da nisam. Jednom prilikom sam sjedio sa djevojkom na klupici, opustio sam se ono kao neće da se čuje i to, ali kad sam odvalio to je tako puklo i smrdjelo je. Toliko me blam bilo da se više nikad nismo vidjeli.
Znam jednu devojku koja je baš ružna i kad god mi opadne samopouzdanje odem joj na profil i gledam slike. Pomaže.
Uvek kad uđem u nečiji auto, gledam da li svetli lampica za gorivo...
Mama mi se nekada ponaša djetinjasto. Dođe mi da joj lupim roditeljsku, ali se sjetim ko je koga rodio.
Radim u kafiću i najviše mrzim kad se ljudi svađaju ko će da plati, pa njih petoro drži pare,a ja stojim i ne znam od koga da uzmem!
Kad se ne mogu sjetiti cijele riječi na ispitu ja nešto prošvrljam misleći da će mi to priznati jer ružno pišem.
Dečku sam nakon seksa, na njegovo:"Prehlađen sam", odgovorila:"Pa vidim ja da si sav nikakav".