Prije neki dan, u gradu smo imali bitnu fudbalsku utakmicu, i stadion je bio pun. Tribinom je išao momak sa nekim poremećajem nogu, i nije mogao normalno da hoda jer nije imao prostora između stolica. Sa njim je cijelo vrijeme išao drug koji ga je hrabrio i bodrio da nastavi govoreći mu da nema još mnogo. Međutim, sve je teže išao i zapinjao je. I drug mu je okrenuo leđa, sagnuo se, uzeo mu ruke preko svojih ramena, podigao ga i odnio sa stadiona. Ovo mi je natjeralo suze na oči. Pravi prijatelj
Treba nam više ovakvih ljudi! Faith in humanity restored:)
Jednom sam zaspala na ispitu nakon što sam napisala koncept.
Kad god se smorim, samo podsetim sebe da sam na raspustu i odmah mi bude bolje. :D
Zahvaljujući podršci ljudi sa ovog sajta otišla sam kod psihologa da bih se izlečila od bulimije. Da nije bilo njih nikad ne bih skupila hrabrosti. Nejlepše vam hvala! Želim ostalima da kažem da ako imaju ovaj problem obavezno odu kod psihologa, ne čekajte da bude prekasno!
Bio je moje sve godinama. Bila sam i ja njemu, u to sam se uverila kad sam mu rekla da sam trudna, bio je sneg i samo smo dugo šetali držeći se za ruke najčvršće moguće, i posle me samo pitao: jesi spremna da budeš mama? Ipak sam bila premlada. Dižemo kredit da bi se što pre uzeli, posle šoka usledilo je ushićenje, a onda se desilo- tog jutra se budim u krvi. Tako je kratko bila u mom stomaku, u mom srcu, taman što sam je zavolela... Izgubili smo bebu. Oboje smo patili na svoj način, a njemu sam zamerala stalno, kako me ne razume dovoljno, i tako... Svađe. Borili smo se za nas, i odustali. Oboje smo našli nove partnere, on je u dom koji je počeo praviti za nas i našu bebu doveo nju, a ja sam se naposletku udala, nesretno, razvela također, nesretno. Skoro tri godine prošle, nismo se videli (živimo u različitim gradovima), i sasvim slučajno, na jednom koncertu... On. Sam. I niko ne grli snažnije. I tu smo gde smo... I kaže: Ljubav si mog života.
Veš mašinu moramo da pridržavamo kad je uključena centrifuga, čisto da iz kupatila ne bi izašla u hodnik.
Kad sam bila mala želela sam da budem špijun, i stalno sam sa sobom nosila beležnicu i zapisivala "čudne " pojave na koje bih naišla. I danas čuvam tu svesku i povremeno čitam.
Poklonio sam devojci plišanu igračku koju mi je predhodno poklonila bivša devojka..i svaki put kad odem kod devojke igračka stoji na krevetu, kaže mi da spava sa njom, a ja u sebi mislim "eee kad bi znala da ko mi je to poklonio ne bi ti spavala s njom..."