Već neko vreme ne radim i aktivno tražim posao. Visokoobrazovana sam, imam više od 10 godina iskustva, pričam 3 jezika. Ni od koga nisam tražila pomoć da bih se negde zaposlila, iako sam do sada gledala drugima da pomognem kad god bih mogla. U svoj toj muci ja se požalim "prijateljici" kako mi je teško i kako mi to utiče na samopouzdanje nakon čega mi je predložila da se zaposlim u jednoj prodavnici. Šokirala sam se i samo rekla kako nisam za takav posao. Naravno da je kasnije komentarisala kako mnogo biram i kako bi trebalo da budem realnija. Moja realnost je da sam učila, išla na seminare, radila dok je ona gledala kako da se bogato uda. Izvinjavam se što vrednujem svoj dosadašnji trud pa ne želim da provodim dane na poslu koji mi je težak i neisplativ. Trenutno izbegavam druženje sa njom jer mislim da mi ne želi dobro.
Prijateljica hoće da me upozna i da budem sa dečkom koji puši travu, dečko je zgodan i lijep, ali roditelji su protiv toga i ne žele ni da se upoznam sa tim dečkom?
Postala sam majka prije 2 mjeseca. Imam ogromnu podršku od muža, zaista je aktivan oko bebe, radi od doma. I moja mama nam nekad nešto skuha. Ali ljudi moji, ja sam ipak jako umorna. Istina, izgubila sam dosta krvi u porodu, ali u biti je sve ok prošlo. Samo sam htjela reći svima vama koje kroz ovo prolazite same, skidam vam kapu do poda. Točno vidim kako bih mogla pasti u depresiju da nemam ovakvu podršku kakvu imam. Muški, potegnite za svoje žene, nemate pojma koliko to znači.
Sad kad sam dobila dijete uviđam koliko su moji roditelji bili nespremni za djecu. Nezreli, nezainteresovani i vjerovatno sebični. Ne krivim ih nešto mnogo jer nisu znali bolje, rat nas je sve izobličio ali mnogo mi teško padaju neki momenti kao npr kad sam dobila prvu menstruaciju i nekako mi je bilo drago da to podijelim sa mamom a ona je ladno rekla ok-pa šta. Batine od tate ili tjeranje na težak fizički rad dok sam imala bolove. Sad su se mnogo promijenili i rekao bi čovjek da su najbolji roditelji, ali djetinjstvo mi je bilo blagi užas. Znam da ima i gore, ali mene je mnogo toga unazadilo zbog njihovih ograničenih mišljenja.
Ogriješiću se kada ovo kažem ali ponekad zavidim devojkama koje se nisu udale. Ja jesam i imam dvoje djece. 11 godina smo zajedno i suprug stalno ima neke zamjerke, ništa mu nije dovoljno dobro. Izgledam lijepo, volim da se sredim na posao i na to mi svako jutro zamjera, na poslu provodimo isto vremena (od pola 8 do pola 5 smo van kuće) i poslije posla ja kuvam ručak, provodimo vrijeme sa djecom zajedno ali onda on se ljuti što kuća nije sređena. Kada mu kažem da bi mogao i on pretvori se u pravog Balkanskog primitivnog čovjeka. Jer se uvijek vadi na to što više zarađuje, moju platu koja je 1000€ nipodištava, kaže da ne vidi ništa od nje, a redovno kupujem stvari i hranu i sve što treba za kuću. On zarađuje 3 puta više i logično je da može skupiti više i za more i za neka putovanja. Umorna sam više od toga da nisam dovoljno dobra, nikada nikome i nisam bila. Roditeljima nisam bila dobra što nisam imala sve petice, odličan uspeh je bio nedovoljan, sad suprugu opet ništa ne valja.
Muskarac (Neil Armstrong) ode na Mesec i napravi 7 forografija, od čega nijedan selfi. Prosečna žena ode u WC i napravi 123 selfija bečeći se pred ogledalom, ili u restoranu islika tanjir iz svih uglova. Sada vi meni recite koji pol je prizemniji i uračunljiviji. Inače, ići sa mojom ženom na putovanje je pravi pakao (pod tim utiskom i pišem ovo). To mora sve da se slika iz trilion poza, filtera, pa ruka ovako, pa noga onako. Presedne mi majčino mleko.
Posvađala sam se sa mužem jer je rezervisao, po mom mišljenju-za nas, previše skupo letovanje. Ima firmu i osrednje zarađuje, živimo u malom stanu sa bebom, ima dug na dva mesta i jednostavno postojale su preče stvari od toga. On kaže da će uvek biti prečeg i ako to budemo gledali nikad nigde nećemo otići. Bio je mnogo srećan jer je to uradio pošto dve godine nismo išli nigde i beba i ja smo uglavnom same po ceo dan jer on mnogo radi, mislio je da me obraduje i pokvarila sam mu trenutak ali stvarno verujem da je važniji sređen stan, generalno bolji standard života nego povremena preskupa letovanja.
Udata sam za predivnog muškarca, on ima ćerkicu iz vanbračne zajednice a ja ne mogu da imam decu. Tu prazninu mi popunjava kako ja kažem "naše dete", jer joj je majka užasno neodgovrna, nije mu dozvolila da je čuje i vidi godinu ipo dana. Uskoro ćemo je dobiti na sudu. Jedva čekam da nam dođe. Iako joj nisam majka osećam kao da sam je ja rodila. Volim te Dunja ❤️
Evo razlog zašto još nemam dečka u 30 godina. Zadnja 3 dečka sa kojima sam se dopisivala ista priča skroz. Dopisujemo se ceo dan, ali samo jedan dan, tek početka faza dopisivanja sve super i pred spavanje prvi mi je napisao 'Ajde pošalji neki fotkicu da lepše spavam'. Na moje pitanje kakvu fotkicu još se i ne poznajemo, on kaže pa može neka sexy. Drugi mi je rekao neka gde se gola diram, a treći je rekao neka bez odeće, a može i video. Ne razumem to, kakve slike pobogu ljudi, šta je sa vama. Prvo upoznavanje pa valjda redom ide sve, užas.
Pre u vreme naših roditelja i baba i deda je bilo sramota kad pređeš 30 godina a nisi u braku. Danas je izgleda sramota kad imaš manje od 30 godina a planiraš venčanje. Takav je moj slučaj i većina društva me stalno kritikuje kako se nisam dovoljno iživeo pre braka. A pod tim življenjem se smatra da jurim kur*e i da se napijam svaki vikend, to oni rade. Mene više privlače putovanja, bioskopi, kupanja, itd.. I to sve mogu i da radim i u braku sa ženom. Samo ne znam otkud ljudima to da je brak neki zatvor. A sa druge strane za moje godine, imam 27, verenica 25, i ne vidim poentu da raskinem sa njom da bih menjao tamo neke pajserke samo radi reda. Ako mi je Bog dao ljubav mog života na početku ne želim to da ispustim. Finansijski smo obezbeđeni tako da brak kao naredni korak nije problem.