Daj svoje mišljenje.
Moja mama boluje od demencije već par godina i bolest je već uzela maha.
Nas dvije smo uvijek imale najposebniji odnos na svijetu, najbolje prijateljice.
Mene je već unazad godinu dana zaboravila, kada me vidi ne prepoznaje me.
Ipak, svjesna je da ima kćerku i voli je najviše, stalno čezne za njom, stalno priča o njoj. Želim vam da ne osjetite tu nemoć i tugu, ljubav i zahvalnost istovremeno.
Razara.
Kaže da je željna kćerke, a ja sam tu i sjedim pored nje i ne mogu joj pomoći jer me ne prepoznaje. Iako smo svaki dan provodile zajedno i provodimo.
Posvuda po kući pronalazim svoje slike na kojima pišu najljepse riječi, posuda njoj vrijedne stvari upakovane za mene.
I dalje mi želi dati najbolje od sebe.
Taj osjećaj kada " iz daleka" vidite koliko vas zapravo voli, kada priča o meni misleći da sam joj ja tko zna tko...
Čuvajte svoje mame. Sve može nastati, čak i sjećanja, ali majčina ljubav je bezvremenska.
