Da mogu da vratim vreme unazad jedino što bih sebi rekla je da ne odustajem od fakulteta.
Gledam naše porodične slike sa kratkog odmora nedavno - neko bi rekao da ja sve imam - dobrog muža, divnu decu, iako sam se podgojila - lepo izgledam, putujemo po svetu - gde ćeš više? Ali ja se ne osećam tako, nisam srećna već dugo sa njim, a ne umem to da rešim..
Kad vaš partner nema strpljenja, razumevanja, kolaboracije dal je to zaista vaš partner??? Ja smatram da takva veza ne može opstati, ni ići ni u kojem smeru.
Nisam rodila dete da bi ga vaspitala dadilja ili maćeha. Kraj!
Brzina kojom izgubim emocije / ljubav prema osobi kada me slaže je veća od brzine svetlosti. Shvatam laž kako bi odbranio samog sebe, ali laži koje su sasvim nepotrebne su mi van svake pameti...
Ali ovi vrtići što pored članarine stalno traže da se nešto plaća, neke egzibicije. Te posebne neke majice, hlaće. Pa da ljudi imaju para, ne bi slali djecu u vrtić.
Zašto ljudi zabadaju nos u tuđe živote? Stalno nailazim na komentare 'šta će neka devojka sa nekim ko je 15, 20 godina stariji..videćete kad budete imale 40,a on 55' itd. Što to vas ugrožava? Da li vas neko tera da budete sa nekim ko je stariji? Ne, prema tome, nikoga nije briga za vaše mišljenje i vaša 'predskazanja'. Nisu sve iz koristi sa starijima, koliko samo ima brakova gde ta razlika u godinama ne smeta uopšte. Koliko samo znam primera sa većom razlikom, pa ih eno godinama, imaju decu itd. Ja razumem da neko ne podržava to u svoje ime, ali da se drugima soli pamet i proriče, e pa, nije pošteno.
U braku sam još uvek, zbog dece i da ne povredim druge. Emocija više odavno nema, a u očima drugih, brak za poželeti. Znam da to nije u redu, al nemam hrabrosti na korak napred. Moja sreća, snovi i ljubav su daleko i na neki način zabranjeni.. Svesno umirem..
Toliko sam se zaljubila u komšiju iz zgrade, na ćao ćao smo samo, uvek nešto dobaci ili doda, ja nikad ne odreagujem jer mi bude glupo. A ne izlazi mi iz glave. Nažalost, sada ga i slabo srećem….