U najlepšem periodu života kada saznajem da sam trudna, dečko saznaje da ima rak testisa. Ovih dana ide da ga ukloni. Ne možete da zamislite kako se osećam. Ustanovljeno mu je da je maligno i da će morati na hemoterapiju. Ja se nadam da će preživeti i da ćemo na jesen moći zajedno da uživamo sa našom bebom.
Muževljevi roditelji koji žive u dijaspori, osuđuju muža što je izabrao da živi daleko od njih, u gradu gdje je studirao. On je zadovoljan izborom: poslom, porodicom, ali njegovi nikako da to prihvate, pa osuđuju i mene... Sav imetak će ostaviti bratu i snahi s kojom su u blizini i to je uredu ako tako žele, ali je problem što i pored toga što su rekli kada smo se posljednji put vidjeli, i dalje žele da nas kontrolišu... Svekrva i jetrva su primitivne, manipulativne, ja sam obrazovana imam dobro plaćen posao i svoje naslijeđe, ništa im ne dugujem. Kad god se vidimo eskalija, nisam sebi dozvolila da se posvađam ili kažem nešto ružno, a "normalno" je dok svekrva gostovala, provodila godišnje odmore, dok joj se kupovalo, dočekivalo, uz to uticala je na muža da mi zagorča, ali poslije zadnjeg susreta i 20g sam postavila granice...ne želim ni zbog koga više, u ovom slučaju zbog muža da trpim omalovažavanje, ponižavanje. Ne znam što sam do sada čekala, valjda da se oni promijene...
Koliko samo balkanski roditelji znaju da nas upropaste. Ja sam do te mere samokritična da ne znam kako bih se oporavila da ne idem na razgovore sa psihologom. Moji npr. nisu primitivni, ali šta vredi kad istrajavaju za gluposti. Tako nam neke glupe stvari zameraju i traže. Istrajavaju za neke totalno nebitne stvari, a ono što je bitno (naša osećanja) ne uzimaju toliko u obzir. Sreća pa ti sve raščlani i posloži psiholog. Ljudi samo idite na terapije i bićete nova osoba. Mentalno zdravlje je number 1.
Srećno svima.
Treniram kik boks, žensko sam, i počela sam da se ložim na trenera, on je stariji tri godine od mene, ne znam da li ima devojku/ženu, ali mi je neopisivo privlačan. Naravno da ništa neću pokušati, jer je on ipak liga iznad mene, dok sam ja prosek u izgledu.
U inostranstvu sam već par meseci. Žena treba uskoro da dođe ali pre nego što dođe, hoće da pomognemo njenoj rođaki da pređe i nađe posao. Problem je što ja živim u jako malom stanu sa jednim polubračnim krevetom i već sam ženi rekao da nema mesta. Nakon rasprave sa ženom sam u afektu rekao ženi pa neka dođe i ona je prenela rođaki i ova je stvarno krenula. Ja stvarno ne znam da li su njih dve normalne a i verenik od te rođake koji se nije pobunio što će ona spavati sa mnom u krevetu.
Kako su izgrađeni ovi novi stanovi, to je užas. Od vlage, do prokišnjavanja na zadnjem spratu do pogrešno spojenih utičnica tipa uključite šporet, upali se svjetlo u sobi, do pukotina u podrumu koje se ne bi smjele pojavljivati. A ni zvučna izolacija nije ništa bolja.
Vlastiti otac mi je rekao da ako se ikada rastanem od žene da će on biti na strani svoje snajke.Toliko o očinskoj ljubavi, da ne razmišlja da ga ja moram sahraniti i oplakati, a ne snajka.
Drugarica sa kojom sam bio baš blizak sviđala mi se i ona je to znala. Imali smo obostrane emocije ali ništa se nije desilo ozbiljno među nama zbog njenog dečka, sada je u braku sa njim i imaju dete već. Prekinuo sam odnos sa njom pre nekoliko godina. Iskreno ako se desi da se razvede, vratio bih se i prihvatio dete. Mnogo je volim.