Udario sam curu tokom svađe, na što je njen pas odma skočio na mene. Ljudi moji jedva sam ga savladao, jedva ga je skinula s mene. Izgrebao mi je lice i ugrizao za vrat, i kako ga je vukla s mene tako me izgrebao i po prsima, kada ga je nekako skinula s mene i umirila ga, ja sam joj prišao na što je on opet skočio na mene. Morat će ona birat ili ja il ti džukela. Ovako neće ići. Imam traume.
Radim u kladionici i kad neko dođe i da mi neki tiket, a ja sam siguran da će da pukne, poništim ga i stavim pare sebi u dzep. Izadjem mesecno na 15ak hiljada..
Suprug i ja se ljubimo samo ako ćemo imati se*s, u suprotnom on smatra da je to gubljenje vremena.
Studentkinja sam, moji imaju para, a ipak radim kao eskort dama jer hoću još...Šta ćeš, ima nas raznih :D
Volim svog oca i majku, ali uzor u životu mi je 50 Cent.
Moja kuma i ja često idemo u klubove gde izlaze klinci sa namerom da potroše džeparac na nas! :)
Sa 34g sam upao u ozbiljan dug ( oko 75000e ) , nisam znao šta da radim, padale su mi svakakve ideje na pamet (čak i da se ubijem) ali sam odustao od te ideje, jer sam znao da mene neće biti a da oni nastaviti da proganjaju moju porodicu ( roditelje ), igrom slučaja upoznao sam jednu curu , dopali smo se jedno drugom , videla je da sam odsutan i stalno me je zapitkivala šta mi je, nisam mogao da joj kažem pravu istinu ali sam izmislio da imam neki drugi problem i da mi trebaju pare, pomogla ni sa 18000e jer sam joj obećao da imam neku kombinaciju i da ću vratiti ubrzo, ja sam sa tih 18000e rešio neke dugove ali ostalo je još 57000e, posle nekog vremena videla je da ne vraćam pare i počela je da pita, nisam znao šta ću jer nisam imao da vratim, odlučio sam da ugasim broj i da nestanem, nije me mogla naći jer nismo iz iste države, onda sam odlučio da je jedini način da vratim dugove taj da upoznajem cure i pozajmljujem novac.
Ne želim da plaćam ćerki fakultet jer 1. Nisam u obavezi da je više školujem, fakultet nije obavezan 2. Punoletna je, može da se zaposli i zaradi za svoj fakultet, ali neće jer je mrzi. E pa srećo, i mene mrzi da ti plaćam nešto jer si nesposobna da se sama sebe sad izdržavaš.
Mrzim devojku koja mi čuva decu. Ne mogu da shvatim da postiže normalnim tonom sve ono za šta ja moram da ih bijem i urlam, doslovno, na njih. Grle je, ljube, VOLE, pa je čak puno puta nazovu mama. Ona je sva slobodna, mlada je i nekako zna sa njima, pa kad dođe osećam se kao višak u sopstvenoj porodici. Kad kažem da dolazi deca skaču od sreće i bacaju joj se u zagrljaj. Čime ih je ucenila nije mi jasno, a ako je pitam pokazaću da ne znam sa sopstvenom decom. Drska sam prema njoj, svesna sam toga, ali iritira me i previše. Počinje da se plaši mene i to mi se sviđa. Remeti mi život, a treba mi i ne mogu da je otpustim.
Ne mogu da idem u wc na duže kod dečka, ne kapiram kako nekome to može da bude opušteno. I kad budem imala muža svako će imati svoje kupatilo, da se nikad ne izgubi romantika i ta iluzija da je partner savršen.