Kada sam bio u osnovnoj školi imali smo đaka po imenu Pera koji nam je služio kao predmet sprdnje u školi. Svi su ga zajebavali i podsmejavali mu se zbog njegove povučenosti i siromaštva. Ja sam ga u mnogim situacijama branio jer sam i sam znao da će kad odraste biti dobar i uspješan čovjek za razliku od svih onih mangupa koji su ga zezali. Upravo pre 2 dana mi se javio njegov glas preko telefona i pozvao me na kafu da se vratimo u stare školske dane. Stalno stanište mu je u Beču gde je direktor neke od računarskih radnji, oženio se pre 7 godina i ima dva malena sina. Kada sam ga gledao u njemu sam ponovo video taj dobroćudni pogled i iz tog pogleda sam mogao da izvučem sve najbolje što čovjek nosi u sebi. Bože hvala ti još jednom jer si mi za prijatelja podario osobu koja zna da ceni ljudske vrednosti i ima dostojanstvo !
Ulazim u autobus držeći telefon na uhu i pričajući sa drugaricom. Naravno, slobodnih mesta ni na vidiku, pa stanem pored nekog elegantno odevenog gospodina koji sedi. I tako nas dve razgovaramo o školi, učenju, ja pomenem kako sam neraspoložena i umorna, a gospodin u elegantnom odelu ustaje i ustupa mi mesto s izgovorom da uskoro izlazi. Zahvalim se, sednem i nastavim razgovor sa drugaricom dok se gospodin vozio još pola sata stojeći da bi na kraju izašao na poslednjoj stanici.
Pre neki dan kada sam išla kući, naišla sam na baku koja se muči sa stvarno velikim torbama. Prvo sam htela da prođem, ali mi je bilo žao, jer sam videla da niko drugi od prolaznika neće da joj pomogne. Ja sam je pitala da li joj treba pomoć, a ona me nije čak ni pogledala. Razmišljala sam da li da nastavim da idem, ali sam ipak prišla bliže i zatim je opet pitala da li joj je potrebna pomoć i pružila sam joj ruku, a ona me je pogledala, nasmešila se i dala mi jednu torbu. Bila je gluvo-nema.
Oko 03:30 sam ustala iz kreveta, otišla u kuhinju, napunila bocu vode od 2 litra, uzela kanticu i otišla kod komšinice da dam vode njenom psu koji cijelu noć laje od žeđi. Popio je tu vodu toliko brzo da mi se plakalo. Ona je inače na odmoru sa suprugom, i ja se onako nepozvana brinem o psu, koji je bolji od njih dvoje zajedno!
Živim s dečkom godinu dana. Oboje obožavamo pse. Pre 4 mjeseca je uginuo njegov pas od starosti, pre 2 mjeseca i moj od starosti i najvjerojatnije žalosti za njegovim, jer su jako vezani bili. Pre 2 tjedna dečko me odveo u park gdje smo ih uvijek vodili, tamo bila dva štenca u košari, bostonski terijer i buldog. Buldog je oko vrata imao malenu kutijicu. Udajem se za najmaštovitijeg čovjeka na svijetu i zasada smo četveročlana obitelj...za 8 meseci peteročlana, još smišljam ideju da mu priopćim. :)
Dok sam sedela na wc šolji, odjednom ušao moj dečko u kupatilo kleknuo na kolena i rekao "udaj se za mene"...
Pitali su mi sestru kakva je u vrtiću, da bi njen odgovor bio ''Lepa sam''.
Želim, tražim i zahtjevam da se ponovo uvede obavezan vojni rok. Pa majku mu, kad vidim da su neki današnji momci toliko isfeminizirani, sramota me je.
Udajem se za mesec dana u vencanici koju je baka obukla pre 48 godina.
Sva deca kad u gradu vide roditelje, beže od njih, a ja kad vidim moje, oni beže..