Nikad nisam pojeo dovoljno krem bananica da bih rekao: 'Dosta'.
Na jednom festivalu jedne godine, dečko i ja smo pijuckali pivo i slušali muziku. Obzirom da nam je ponestalo piva, moj dragi kako i sledi ode po novo. U međuvremenu sam sama đuskala- kada mi je prišao potpuno nepoznat dečko i počeo startovati iako standardnim vrlo simpatičnim frazama, nemajući pojma da moj dragi stoji iza njega neko vreme i slusa- i ne, nije bilo batina niti vređanja, moj dragi mu se uljudno zahvalio što smatra da je njegova devojka divna, i kako su istomišljenici častio ga pivom. E to je muškarac.
Jednom kad me je otac vozio u vrtić na semaforu pred policijom sam sa zadnjeg sedišta vikao 'upomoć oteli su me' i lupao po prozoru. Jbg, mrzeo sam vrtić .
Imam grižu savjest, kad ostavim psa koji cvili misleći da ga vodim u šetnju, uvijek se vratim da mu objasnim da ćemo kasnije ići.
Žao mi je što današnji klinci ne znaju šta su "aračkinje baračkinje" i "ćorava baka".
Više puta mi se desilo da mi se neka djevojka na prvi pogled fizički uopšte ne sviđa , al vremenom mi postaje sve ljepša i ljepša.
Moj tata i dečko koga volim se sada ne podnose... To je jedan od glavnih razloga što više nismo zajedno... Obojica su dobri ljudi i obojica imaju donekle opravdan razlog ljutnje jedan na drugog... Obojicu volim i razumem, samo bih volela da i oni razumeju mene... Volela bih da shvate koliko mi je teško i koliko me je sva ta pometnja iscrpela... Osećam se tako bespomoćno i beživotno... Ljudi koje volim najviše na svetu su me doveli do toga da sam zaboravila da se smejem...