Ima nešto kod nje što me vuče nazad. Odgurnuo sam je od sebe, govorio joj da nađe drugog ali je i dalje zovem. Zašto ona mene nikad ne kontaktira? Zar joj nisam bitan? Ne razumem sebe, ne želim vezu a ne mogu da je pustim. Ako ode kod drugog, boleće me. Ne znam da li sam propustio šansu jer je ona jedna od onih koje se retko sreću. I fizički je lepa a ima predobru dušu. Povredio sam je. A opet je zovem, ne odustajem.
Uživam da letujem u jednom malom mestu u CG gde jošš uvek postoji čisto more i divlja plaža... Mir za dušu i telo❤
Raskinuo je dečko sa mnom zato što hoće da ide u Sloveniju rekao mi je da nam putevi nisu isti i da ne vidi zajedničku buducnost sve je bilo uredu i odjednom mi to napisao preko poruke.
Nikad mi neće biti jasno što se za broj godina kaže npr. “30 leta” a što ne 30 proleća ili jeseni, zima…
Ne umem da se obučem i doteram. Šta god da stavim na sebe izgledam jeftino i bez stila.
Već vidim da će mi žena naređivati i braniti neke stvari.
Prošlo je više od godinu dana od kad je raskinula. Za mene nekako neočekivano iako su stvari bile u poslednje vreme bezveze. Bili smo 10 godina zajedno. I dalje mislim o njoj često i dalje me zaboli. Iako nikad nisam bio "papuča" slomilo me. Naravno ljudi u okruženju su bili podrška ali posle ovoliko vremena ne možeš nikom da kažeš da je i dalje teško, a teško je.
Živim okružena ljudima koji bi da me kontrolišu. Od sitnih pa do krupnijih stvari u životu. To me smara i slama a ne znam kako da se izborim. Ako kažem ne oni ponavljaju komandu i često pobede u tome. Muka mi je!
Nekad mi padne na pamet prva djevojka. Znam samo da je u Njemačkoj. Nemamo kontakt. Volio bih da je uspjela u životu, da joj je dobro. Raskid nije bio baš najlakši, loš uticaj tadašnjeg i njenog i mog društva. Ludo sam je volio, i nekad pomislim šta bi bilo kad bi bilo. Ne želim da podjelim ni sa kim ovo, bojim se osude jer sam trenutno u dugoj vezi.