Kad kažu mi smo topao i gostoljubiv narod, nismo kao Šveđani hladni. Da, takvi smo prema strancima, ali zato prema komšijama smo zveri! Pogledajte samo koliko pomažemo strancima, evo primer onaj iz Amerike što se doselio i koliko mu ljudi pomaže, a da treba komšiji Peri da se pomogne – ne bi niko obratio pažnju.
Imala sam 18 godina, srednjoškolka, puna elana i života. Godinu i po sam se zabavljala sa 7 godina starijim momkom. Veza je bila užasna, trpela sam batine, prevare, praštala i mislila da će se promeniti. Volela sam ga. Sve dok jedne noći nismo doživeli saobraćajnu nesreću u kojoj sam slomila kičmu i ostala u kolicima zbog njegove nepažnje. Ostavio me je nakon mesec dana i našao drugu, dok sam ja nepomično ležala u bolničkom krevetu i borila se za život. Nisam ga nijednom videla nakon te noći, iako je prošlo skoro 4 godine, i dalje ne mogu da se pomirim sa činjenicom da me je ostavio kad mi je najviše trebala podrška. Izašla sam iz cele priče kao heroj, ali sam puna trauma. Ne dozvoljavam ljudima da mi priđu blizu. Plašim se da će me ljudi ponovo napustiti i povrediti.
Živim u braku sa čovekom 15 godina. Pre toga 8 godina u vezi. Prvi jedno drugom u svakom smislu. Patim jer on više ne želi sa mnom da provodi vreme. Svi i sve mu je zanimljivije od mene. Sretnemo se samo uveče u krevetu i ujutru kad krećemo na posao. Sex nam je jedina stvar koja nas spaja. Još uvek je čest i dobar. Imamo dvoje dece. Ok je otac. Ali ja sam jako usamljena. A da presečem rastanak, čini mi se da bih teško podnela. A on koliko vidim ne može više ni sa mnom a ni bez mene. Mučenje.......
Najgore razdoblje u životu mi je bila srednja škola, i danas 10 godina kasnije ja se nisam oporavila, stalno sam sjedila sama u zadnjoj klupi, nitko se nije htio družit sa mnom. Samo bi mi uzimali stvari ako bi imala novac ili slatkiše. Sprdali su me. Napravili lažni facebook da tražim dečka. Govorili da sam ružna i gadna, izolirali su me i stalno sam bila sama. Najgore mi je bilo kad smo radili u grupi po 4 učenika, niko nije htio bit sa mnom, pa bi me profesorica negdje ugurala u skupinu, jednom sam se i rasplakala jer su me zezali.
Nikada nemojte dejtati djevojke koje su depresivne, stalno loše volje i još to pokazuju pred vama bacanjem stvari i sl. Još ako zavise od roditelja ne mogu se suprostaviti definitivno ništa. Uvijek će zavisiti od vaše poruke i raspoloženja i ako se desi nešto neočekivano u vezi uvijek ste vi krivi.
Zanima me kako to da jedna osoba ne može da okupa malo dete? Danas obavezno moraju i otac i majka zajedno da učestvuju u tome. Toliko je teško, da staviš dete u kadicu sa toplom vodom. Postali smo debili.
Prestanite da vređate roditelje koji deci daju nova i lepa imena poput Kia, Mia, Lara, Lana, Tea, Rea, Dea, Prkila, Gorgo, Andaluzija, Adigeja, Seboj, Despot, Junak, Heroj, Lav, Vuk, Tigar, Hijena i sl. Svako ima pravo da misli da je poseban.
Update s posla:
bolesna djeca su mit.
Izmislile ih mlade mame da ne dolaze na posao.
Dugogodišnja drugarica, još iz srednje škole, koja mi je inače bila i kuma, se naljutila na mene jer nisam obraćala dovoljno pažnje na njeno dete na svom sopstvenom venčanju. Uz prigovor kako je njena ćerkica mene zvala par puta a ja sam pričala sa nekim drugim. I pre je imala takve scene ali ovo sad je prevršilo svaku meru.