Dugujem sebi najveće izvinjenje. Zato što sam trpela ono što nisam zaslužila.
Ne volim cvijeće u kući, imam par orhideja i to je sve. Danas mi dolaze gosti, nose ogromnu saksiju sa nekim cvijećem, to je kao komad namještaja, i govore "Znamo mi da ti ne voliš ovo, ali nam se svidjelo." Malo je falilo da kažem da ponesu kući ako im se svidjelo!
Koleginici s posla sam umesto poklona za secret santu ostavila čestitku sa porukom ove godine si bila loša prema svojim saradnicima pa nisi zaslužila nikakav poklon.
Plakala je ko kiša i neka je.
Kako da se pomirim sa tim da nisam rođen kao potomak neke bogate porodice nekog lorda...
Koliko njih je samo bilo izje*ano dok su 'spavale kod drugarice'..
Radim u inostranstvu devojka mi je hrvatica, dalmatinka njeni roditelji ne znaju za našu vezu, kao ni moji roditelji.
Ja sam ona trudnica koja se tek porodila i koja je pisala ovde kako mi je pre bebe bilo lakše otići do prodavnice nego se osloniti na muža. Danas je otišao u nabavku i nije zvao uopšte, doneo je vlažne maramice za bebe od svakog brenda po 1, čokoladu za kuvanje od svakog brenda po 1, puding od vanile od 4 proizvođača, 6 različitih omekšivača u žutom pakovanju, 3 različita proizvođača jogurta…..
Ustanem sa željom da pobegnem odavde i da ostavim sve oko sebe, i onda kažem sebi izdrži, na kraju će ti se isplatiti.