Živim u jednom selu nadomak Obrenovca, jako blizu ovih nepogoda, ali je selo takve konstitucije da ne može da poplavi. Zbog takve konstitucije, u našem selu nalazi se i vojna kasarna, gde ima stotine evakuisanih, isto toliko ih ima i u osnovnoj školi u našem selu. Radim kao volonter već 48 sati. Nisam umoran! Snagu mi daju još uvek nasmejani ljudi, koji su izgubili sve. Veliki borci su u pitanju, ima i onih nervoznih naravno. Imam nepunih 19 godina jako sam se vezao za jednu staricu, koja je izgubila sve. Pomažem, radim, spremam, nosim, i uspevam da svratim do nje i popričam, pružim reč podrške, mnogo sam je zavoleo. Apelujem na sve volontere pomoćnike, radnike, sve! Imajte razumevanja za ove ljude, život im staje u jedan kofer.
Ostavi svoj komentar
#202
Muški sam frizer i uvek pitam ' je l kao prosli put?', a u stvari nemam pojma kako je bilo nego samo šišam kako mi dune.
odobravam 10881 • osudujem 1601 • komentari 29
Detaljnije
Ispovest dana
Ne javljam se na pozive, uvek im vratim sms-"vozim", iako pijem kafu u fotelji. Mrzim da me smaraju ljudi.
odobravam 109 • osuđujem 21 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Neću više da dojim. Probala sam, odvratno mi je, osjećam se ko krava, i počinjem da prezirem vlastito dijete jer moram tu torturu prolaziti svakih dva sata. Danas sam joj prvi put dala flašicu i konač...
odobravam 851 • osuđujem 793 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Razveli smo se prije 4 godine. Imamo dijete ali ja ne šaljem alimentaciju jer mislim da će te pare potrošiti na sebe a zadnji put sam vidio dijete prije 2 godine. Ne pere me grižnja savjesti jer znam ...
odobravam 77 • osuđujem 3059 • komentari 0
Detaljnije