Imam 32 godine, i uskoro ću postati osoba sa invaliditetom, moj vid je drastično oštećen, pitanje je dana kada ću ostati bez njega. Pre neki dan sam bila na lekarskoj komisiji, umesto da kažem da ne vidim ljude na 10 metara, ja sam rekla da vidim. Muž mi je nabio pritisak, smatra da sam glupa, po njegovom trebalo je da kažem da ne vidim ništa, a ja zaista želim da radim, imam osećaj kao da me ograničava. A ja svakoga dana strepim da li ću videti svoju ćerku ili ne.
Teško mi je, ali mislim samo pozitivno!
Ostavi svoj komentar
#183
Uvek pomirisem WC papir nakon sto se obrisem :( ne znam sto to radim al ne mogu da prestanem
odobravam 470 • osudujem 1415 • komentari 70
Detaljnije
Ispovest dana
Radim kao serviser medicinskih aparata i na dječijoj hirurgiji sam vidio šta znači borba za život. Djevojčica iz doma za nezbrinutu djecu se bori sama sa neizlječivom bolesti, bez podrške ikoga, a kaž...
odobravam 198 • osuđujem 5 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Dečko mi je rekao da nisam lepa kao njegove bivše devojke, ali sam ja izabrana. Lepota je prolazna i da svakako neću biti lepša za jedno 10 godina sa stomakom od porođaja od neke njegove koleginice do...
odobravam 1119 • osuđujem 109 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Razveli smo se prije 4 godine. Imamo dijete ali ja ne šaljem alimentaciju jer mislim da će te pare potrošiti na sebe a zadnji put sam vidio dijete prije 2 godine. Ne pere me grižnja savjesti jer znam ...
odobravam 77 • osuđujem 3076 • komentari 0
Detaljnije