Imam 23 godine i prošli mjesec sam obrisao sve društvene mreže. Telefon mi je bukvalno samo telefon. U početku ogromna anksioznost, hvatao sam se za džepove dok sam čekao zeleno svjetlo na semaforu, konstantan strah da nešto propuštam ili da će se nešto desiti mimo moje kontrole. Danas me čine srećnim vjetar koji mi dodiruje lice, pročitana knjiga, tuđi osmijeh, sjedenje na klupi pored rijeke i oni mali razgovori sa starijim ljudima na ulici. Sa sigurnošću mogu da kažem da mi društvene mreže uopšte ne nedostaju i 90% sadržaja na koji sam trošio sate svog dana se uopšte ne sjećam. Mislim da smo se kao ljudi otuđili jedni od drugih.
Ostavi svoj komentar
#183
Uvek pomirisem WC papir nakon sto se obrisem :( ne znam sto to radim al ne mogu da prestanem
odobravam 470 • osudujem 1415 • komentari 70
Detaljnije
Ispovest dana
Radim kao serviser medicinskih aparata i na dječijoj hirurgiji sam vidio šta znači borba za život. Djevojčica iz doma za nezbrinutu djecu se bori sama sa neizlječivom bolesti, bez podrške ikoga, a kaž...
odobravam 198 • osuđujem 5 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Dečko mi je rekao da nisam lepa kao njegove bivše devojke, ali sam ja izabrana. Lepota je prolazna i da svakako neću biti lepša za jedno 10 godina sa stomakom od porođaja od neke njegove koleginice do...
odobravam 1119 • osuđujem 109 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Razveli smo se prije 4 godine. Imamo dijete ali ja ne šaljem alimentaciju jer mislim da će te pare potrošiti na sebe a zadnji put sam vidio dijete prije 2 godine. Ne pere me grižnja savjesti jer znam ...
odobravam 77 • osuđujem 3076 • komentari 0
Detaljnije