Pre tačno 9 godina je naša kuća izgorela. Onog dana kada sam izgubila kuću, shvatila sam da zidovi pamte više od ljudi. U njima su ostali glasovi, smeh, koraci koji se više ne vraćaju. Otišla sam sa jednom torbom, sećam se. Tu su bile moje omiljene stvari, između ostalog naša porodična slika i kapa koju mi je splela moja baka. Tada nisam plakala, bila sam srećna što smo svi živi i zdravi, ali kasnije jesam i to jako puno. Sama pomisao da se nemam gde vratiti me baš pogodila. Možda uskoro uselimo u novu kuću, ali će mi ona stara uvek biti draža. Tu su se i moj deda i moj otac rodili, to je za mene posebna građevina zauvek. ❤️
Ostavi svoj komentar
#154
Povremeno gledam Farmu!
odobravam 379 • osudujem 1231 • komentari 15
Detaljnije
Ispovest dana
U najlepšem periodu života kada saznajem da sam trudna, dečko saznaje da ima rak testisa. Ovih dana ide da ga ukloni. Ne možete da zamislite kako se osećam. Ustanovljeno mu je da je maligno i da će mo...
odobravam 226 • osuđujem 4 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Dečko mi je rekao da nisam lepa kao njegove bivše devojke, ali sam ja izabrana. Lepota je prolazna i da svakako neću biti lepša za jedno 10 godina sa stomakom od porođaja od neke njegove koleginice do...
odobravam 1168 • osuđujem 116 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Razveli smo se prije 4 godine. Imamo dijete ali ja ne šaljem alimentaciju jer mislim da će te pare potrošiti na sebe a zadnji put sam vidio dijete prije 2 godine. Ne pere me grižnja savjesti jer znam ...
odobravam 77 • osuđujem 3088 • komentari 0
Detaljnije