Nakon 11 godina muke na Medicinskom faksu, izgubio sam želju da se bavim tom profesijom. Počeo sam da radim sitne popravke po kućama da bi se po završetku studija prebacio na montažu nameštaja i izradu nameštaja po meri. Trebalo je vremena da podignem posao ali sada ide super. Tražen sam, među boljima na tržištu, zarada odlična - kupio auto, planiram i kuću kroz koju godinu. Međutim roditelji ne mogu da prestanu da smaraju o struci, kako je biti lekar gospodin, a da sam ovako samo dunđer, trt mrt. Možda 80 i neke, mene niti zanima niti bih kao lekar ikada imao zaradu dovoljnu za život/porodicu. Manite me vezara po drž. ustanovama - oni se međusobno guraju i nalaze/nameštaju poslove po klinikama i pokrivaju brjotine, ako se ne "uortačite" s nekim - džaba ste krečili. U ovom zanatu barem ishod zavisi od kvaliteta rada i završnog proizvoda. Dragi roditelji, ne budite staromodni!
Ostavi svoj komentar
#247
Jednom sam, cekajuci red u supermarketu, veoma intenzivno prdnuo. Ljudi su pomislili da je negde iscureo amonijak i poceli da beze iz supermarketa.
odobravam 10823 • osudujem 472 • komentari 27
Detaljnije
Ispovest dana
odobravam • osuđujem • komentari
Detaljnije
Ispovest nedelje
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 448 • osuđujem 15 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 448 • osuđujem 15 • komentari 0
Detaljnije