Ispovesti

Potrudit ću se naći drugi posao što prije. Ovdje gdje sam sada, ne mogu više psihički. Ne znam ni sama što mi fali na ovom poslu jer zapravo, nije mi tu niti loše jer mi je blizu (10 minuta pješke), nitko ne viče na mene, uvijek mogu odmoriti kad god želim, nemaju kamere itd... Al svejedno sam mnogo zivčana na tom poslu, od početka do kraja smjene. Nekako imam osjećaj da me zapravo ne nervira toliko taj posao, koliko kupci. Ne znam zašto ali mrzim samu pojavu nekog kupca, poludim kad čujem onaj zvuk visećeg zvonca koje zazvoni kad netko otvori vrata tj. uđe. Iako su gotovo pa svi ti kupci skroz OK, ne shvaćam onda zašto me živciraju. Samo znam da su mi svi počeli davati nadimak "Ris" jer sam uvijek ljuta upravo kao ris (kažu da izgledam tako). Majke mi ne shvaćam ni ja u čemu je zapravo problem i zašto mi toliko smetaju ti kupci, a kao što sam rekla, svi su super i opet mrzim kad mi bilo tko dođe 😠