Daj svoje mišljenje.
Najgore što se može desiti jeste kada prokockaš ljubav svog života. Zabavljali smo se godinama još od malih nogu, vjenčali se i tad su nastali problemi. Jednostavno muškarcima sve postane navika, meni je trebalo više ljubavi i pažnje, ukazivala sam mu na taj problem. Molila ga da me voli i želi. Nažalost on bi se svaki put naljutio i rekao da se od ljubavi ne živi. Smišljao nove načine za sticanje materijalnih stvari, istraživao.. Rastali smo se, jer me takva ljubav razboljela, liječila sam se i bila na psihoterapijama skoro 3 godine. Držala uvijek konce u braku i vraćala mu se bezbroj puta sa ulice kojom sam krenula kod mojih nazad.. Osjećala sam da me ne može više voljeti, da je došao do nekog maksimuma što meni nije dovoljno. Želim da neko diše za mene. Na kraju sam mrvu pažnje našla u prevari, zbog čega smo se razišli. Nije lako sad nositi ovaj teret, sva krivica je na meni. Znam da on opet razmišlja o tim drugim stvarima njemu bitnijim. Ali meni će uvijek biti bolna duša.
