Živim u inostranstvu već 7 godina, i mama me nikad nije nazvala, ono kao da se iznenadim da me čuje ili tako nešto, komunikacija je porukama, neki stiker i to je to, takođe retko, jer ne znam šta bih sa njom pričao i o čemu, nikad nismo bili bliski i nikad je nisam osećao kao nekog svog, uvek je bila prema meni hladna, čak imam utisak da joj je i bolje kad nisam tu, a prošao sam pakao zbog njenog i tatinog odnosa koji je bio užas od samo starta mog poštojanja, nikad uteha, nikad briga za mene... Kako je to tužno čoveče, željan sam svojih roditelja ali oni mene nisu...
Ostavi svoj komentar
#292
Kad igram GTA pucam u random prolaznike, smiruje me...
odobravam 7206 • osudujem 330 • komentari 38
Detaljnije
Ispovest dana
Drugarica i ja smo u tri ujutru, pijane, sele u njen auto i vozale se po gradu. Ona je bila za volanom i odjednom je auto skrenulo s puta. Udarile smo u drugi auto koji je bio parkiran ispred nečije k...
odobravam 15 • osuđujem 381 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Manjak finansija me je naterala da tražim cimera objavio sam u jednoj grupi za izdavanje stana pošto je to bio moj stan uredno napisao jedan tekst u vezi stana postavio slike stana mislim daje to bila...
odobravam 1530 • osuđujem 76 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili koleginicu 35 godina. Otprilike smo svi u timu tih godina. Nije udata, nema decu. Od prvog dana se nešto trudi i dokazuje na poslu. Pre neki dan je izašla na ručak i zaboravila roko...
odobravam 71 • osuđujem 3763 • komentari 0
Detaljnije