Daj svoje mišljenje.
Za 26 godina imala sam stvarno mnogo dinamike u životu, promena, poslova, selidbi itd. Sve je to ok ali ono što mrzim kod toga je objašnjavanje i razjašnjavanje sa ljudima. Mislim ne želim da budem nezahvalna, jer neki ljudi nemaju nikoga koga je briga šta se dešava sa njima, i zahvalna sam što imam tu neku mrežu podrške u životu. Ali evo npr. sad prolazim 3 kruga razgovora za posao, ja ljudi imam 10oro ljudi koji očekuju da popričamo svaki detalj kako je to prošlo. A mene to tako iscrpljuje i pritiska i želim da ljudima kažem šta ima novo tek kad se završi. A da ne pričam o ljudima koji ti ni nisu nikako bliski nego ono naše balkansko- random stari ljudi iz zgrade koji eto misle da polažu pravo na informacije: gdje živiš, je l ti odgovara tamo, gdje radiš, gdje tražiš da radiš ako ne radiš trenutno, kako je na poslu, je li ok plata, koliko je plata, imaš li momka, odakle je on, kako vam je, a gdje on radi...i naravno na sve to imaju i pravo da ti izlože svoj neki komentar.
