Daj svoje mišljenje.
Sa momkom sam skoro 10 godina i bukvalno smo odrasli zajedno, ali otkad je kupio ta svoja jadna kola, nešto se u meni prelomilo. Ne zbog kola, jer nisu ništa posebno, nego zbog njegovog ponašanja koje me uzima za budalu. Svako ko mu se nađe usput sjedne u ta kola, samo ja, njegova djevojka od deset godina, uvijek dobijem neki novi izgovor. A najgore je što on zna sve. Zna kroz šta sam prošla sa roditeljima, zna da me boli to što nikad nisam imala šansu da vozim poslije položenog vozačkog i što sam zbog njih izgubila sigurnost i volju. Zna koliko je to osjetljiva tema za mene. I baš zato sam očekivala da će bar on da mi pomogne da prevaziđem to, da mi vrati vjeru u sebe. A on je uradio suprotno. I to me udara duplo jače. Bukvalno kao da mi namjerno gura prst u ranu. Planiram na ljeto da radim i kupim svoja kola i nikad ne zavisim ni od koga. Znam da mi je bolje sama nego ovako potcijenjena. Ali iskreno ne znam da li da ostanem s njim ili ne. Danas ovo, sjutra nešto drugo...
