Ispovesti

Cijeli život vrtim iste kilograme. Smršam, vratim, pa sve ponovo. Jedem iz dosade, ne iz gladi. Pratim kalorije, ali u glavi stalno mislim da to možda ništa neće promijeniti. Znam da hrana treba biti gorivo, a ne utjeha, ali svaki put kad vaga pokaže više, zaboli me kao da je to neka lična greška. Nekad nije ni prejedanje, nego navika. Onda se smirim, sve se vrati u normalu, pa opet ispočetka. I tako u krug godinama — i stvarno mi je dosta takvog života. Čujem da ima ljudi koji su sami uspjeli da izađu iz tog kruga, bez drame i bez ekstremnih mjera, samo tako što su naučili razlikovati glad od dosade i prestali se kažnjavati za svaki pad. Zanima me ima li još neko ko je to uspio sam, kako su to uradili, šta im je kliknulo. Jer iskreno — voljela bih čuti tuđa iskustva.