U braku sam skoro 2 godine i nerviraju me muževi stavovi i njegovih roditelja. Odlučili smo da živimo kod mene i imamo svoju privatnost. Moji su u prizemlju i čak nas nekad pozivaju telefonom kada nešto treba, a ne tek tako da uleću i razumeju kada nešto ne uradimo jer hoćemo svoje planove da ispunimo. Pomažu nam i da sredimo kuću i stalno govore kako je ovo naše, i kako kroz koju godinu planiraju da idu na selo da žive i sve ostaje nama. Kada god to pomenu moj muž govori kako ovo ne ostaje njemu, kako ovo nije njegova kuća. Skoro smo imali raspravu kada sam pitala zašto nam njegovi ne pomogu kao što su i njegovom bratu (koji je dobio i kuću i i dalje se ulaže), na šta se muž uvredio i rekao da oni nemaju šta nama da pomažu i da sređuju ovde, oni su gore svi zajedno i to je njihovo, a pritom brat ima i decu, drugačije je. A možda bi i sve bilo u redu, da oni od mog muža malo malo ne traže pomoć i on uvek učini. Jako me nervira sve ovo. Šta raditi?
Ostavi svoj komentar
#292
Kad igram GTA pucam u random prolaznike, smiruje me...
odobravam 7206 • osudujem 330 • komentari 38
Detaljnije
Ispovest dana
Drugarica i ja smo u tri ujutru, pijane, sele u njen auto i vozale se po gradu. Ona je bila za volanom i odjednom je auto skrenulo s puta. Udarile smo u drugi auto koji je bio parkiran ispred nečije k...
odobravam 15 • osuđujem 381 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Manjak finansija me je naterala da tražim cimera objavio sam u jednoj grupi za izdavanje stana pošto je to bio moj stan uredno napisao jedan tekst u vezi stana postavio slike stana mislim daje to bila...
odobravam 1530 • osuđujem 76 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili koleginicu 35 godina. Otprilike smo svi u timu tih godina. Nije udata, nema decu. Od prvog dana se nešto trudi i dokazuje na poslu. Pre neki dan je izašla na ručak i zaboravila roko...
odobravam 71 • osuđujem 3763 • komentari 0
Detaljnije