Imamo porodični biznis i radim još od petog razreda možda i ranije kao i moje sestre. Mama i tata ne rade nigde i samo to imaju da odrade i da umesto oni to odrade mi to radimo svaki dan i uopšte nije lak posao. Ne možemo da odemo nigde ako ne odradimo i bukvalno nam je propalo detinjstvo. Okej da oni rade pa kada ne mogu da mi njima uskočimo, ne bi mi bio problem uopšte da im pomognem ali ovako da mi sve radimo i da se čak ustručavamo da ih pitamo kada ne možemo užasno mi je. I nekako sada dok smo kod mame i tate treba onako da nam je bezbrižno i da ne razmišljamo ni o čemu jer ja i kada odem odavde opet ću morati i da radim i sve i šta onda ceo život da radim. I još pored toga nam ne daju pare. Jedva čekam da odem odavde.
Ostavi svoj komentar
#292
Kad igram GTA pucam u random prolaznike, smiruje me...
odobravam 7206 • osudujem 330 • komentari 38
Detaljnije
Ispovest dana
Drugarica i ja smo u tri ujutru, pijane, sele u njen auto i vozale se po gradu. Ona je bila za volanom i odjednom je auto skrenulo s puta. Udarile smo u drugi auto koji je bio parkiran ispred nečije k...
odobravam 15 • osuđujem 381 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Manjak finansija me je naterala da tražim cimera objavio sam u jednoj grupi za izdavanje stana pošto je to bio moj stan uredno napisao jedan tekst u vezi stana postavio slike stana mislim daje to bila...
odobravam 1530 • osuđujem 76 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili koleginicu 35 godina. Otprilike smo svi u timu tih godina. Nije udata, nema decu. Od prvog dana se nešto trudi i dokazuje na poslu. Pre neki dan je izašla na ručak i zaboravila roko...
odobravam 71 • osuđujem 3763 • komentari 0
Detaljnije