Ako se neko pita da li bi mu bilo lakše da živi blizu svojih, ne bi. Na primjer vi koji ste van svojih domovina.
Živim blizu familije i svoje i muževe, imala sam rizične trudnoće, pa da je neko se sjetio da uzme makar starije djete da prošeta nekad.. ne ništa. Samo riječi. A nisam tip da ljude zove, smeta, jer znam da svako ima svoj život, svoje muke, poslove. Ali eto šta ih je, bar da su jednom.
Nemam s kim ni kafu da popijem, ne nisam se ja udaljila. Sve sam ih obilazila i nosila poklone i čašćavala. Ali eto sad je valjda vrijeme da me zaborave. Nema veze izdržati će se i ovo. Doći će aBd bolji dani.
Poenta možete biti sami čak i u gomili “svojih”, “familije”. Da sam daleko negdje onda bi govorili hej da si bliže haha ironija zar ne? Čak i sestra mi je došla jednom u toku 9 mjeseci, a ja sam njoj pomagala kad je svoju rodila i dolazila joj često. Ne znam bas sam istrošena i tužna, pomagala drugima da sam sad za svoje umorna 😞
Ostavi svoj komentar
#365
Ako ne olizem poklopac od vocnog jogurta ne racunam da sam isti pojeo :)
odobravam 1168 • osudujem 51 • komentari 16
Detaljnije
Ispovest dana
Mama mi je umrla kad sam bila vrtićke dobi i uvijek smo bili samo tata i ja. Mamu znam sa slika, ali je se ne sjećam. Kad sam ja imala 16, tata je bojažljivo priznao da mu se sviđa kolegica s posla, j...
odobravam 479 • osuđujem 7 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Došla sam sad sa posla kući i počela sam da plačem od muke. Ne, nemam težak posao. Plačem što nisam zavrišla taj fakultet već odustala. Ne, ne patim od kompleksa. Plačem jer mi je muka od prostih ljud...
odobravam 1227 • osuđujem 123 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili koleginicu 35 godina. Otprilike smo svi u timu tih godina. Nije udata, nema decu. Od prvog dana se nešto trudi i dokazuje na poslu. Pre neki dan je izašla na ručak i zaboravila roko...
odobravam 72 • osuđujem 3768 • komentari 0
Detaljnije