Moj muž je prije par godina morao da da otkaz jer su mi se roditelji razbolili, digao kredite da ih liječi voza. Posle je pokrenuo svoj biznis koji je super razvio, izliječio ih oboje, kredite vraća, kući komplet renovirao. Tu živimo, njegovima je opremio sprat, a i nama, divni ljudi zaista. Ali njegova sestra koja nije htjela nikome da priđe od njih jer su kako kaže razmaženi, a ne bolesni, iako rak imaju. Nije dinar dala ni za kuću ni za njih, niti je htjela da bude sa njima. Pri tom ima 33 godine i svi sklanjamo za njom, ostavlja obuću svugdje, puši po kući iako je zabranjeno. Mužu i meni žao da se iselimo jer smo uložili preko 200 000 tu, a ona ne planira da se osamostali očigledno, a svima nam je žao da je istjeramo, a svima nam živote zagorčava. Inače kuća je od mog muža, mi plaćamo i njene račune, grijanje i sve ostale troškove...
Ostavi svoj komentar
#365
Ako ne olizem poklopac od vocnog jogurta ne racunam da sam isti pojeo :)
odobravam 1168 • osudujem 51 • komentari 16
Detaljnije
Ispovest dana
Mama mi je umrla kad sam bila vrtićke dobi i uvijek smo bili samo tata i ja. Mamu znam sa slika, ali je se ne sjećam. Kad sam ja imala 16, tata je bojažljivo priznao da mu se sviđa kolegica s posla, j...
odobravam 479 • osuđujem 7 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Došla sam sad sa posla kući i počela sam da plačem od muke. Ne, nemam težak posao. Plačem što nisam zavrišla taj fakultet već odustala. Ne, ne patim od kompleksa. Plačem jer mi je muka od prostih ljud...
odobravam 1227 • osuđujem 123 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili koleginicu 35 godina. Otprilike smo svi u timu tih godina. Nije udata, nema decu. Od prvog dana se nešto trudi i dokazuje na poslu. Pre neki dan je izašla na ručak i zaboravila roko...
odobravam 72 • osuđujem 3768 • komentari 0
Detaljnije