Pišem samo jer osjećam da ako ništa ne uradim da ću nekako ekspodirati, osjećam se tako bespomoćno, bez ikakve volje za bilo čime. Pokušavam standardne stvari tipa hodanje, slušanje muzike, filmovi, treniranje, ali sve djeluje kao neka pauza i onda ponovo se vratim u neko stanje bez nade i bez volje za čitavim životom, imam 30ak godina i osjećam da je i ovo više nego dovoljno za mene, nemam volje da guram dalje, nemam pojma zašto da idem dalje, sam u ovom svijetu, znam da imam osobe koje su u neku ruku blizu ali ne osjećam kao da mogu ikome zaista reći sve jer nikom ne vjerujem, ne mogu otići na odmor jer nemam užitka od gledanja nečega bez da to imam sa nekim da podijelim, to neko iskustvo, priliku, zajednički momenat, sam sam a ne želim da počinjem sa nekim jer ne smatram da iko treba da nosi sve što mene muči, ali ne znam kako da se popravim, ide dan za danom, što više vremena prolazi osjećam da tim još više gubim sam sebe. Kako da uvjerim samog sebe da će biti bolje?
Ostavi svoj komentar
#92
Volim kako devojke mirišu. pogotovo u proleće.mmm
odobravam 13295 • osudujem 121 • komentari 36
Detaljnije
Ispovest dana
Planiram da pošaljem njenom novom dečku naše zajedničke slike. Nismo više zajedno ali neka vidi šta mi je sve radila u krevetu.
odobravam 10 • osuđujem 174 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Imam bebe blizance, ali me jedno nervira. Ako se obojica rasplaču, a sami smo, uzimam ovo jedno, hranim, presvlačim i tepam mu. Dok se ne najede i dok nije skroz zadovoljeno, ne uzimam ovo drugo, iako...
odobravam 40 • osuđujem 1387 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Zaboravila je rođendan moje mame. Ja sam zaboravio da joj se javim ikad više.
odobravam 858 • osuđujem 1790 • komentari 0
Detaljnije