Sedim jutros u Urgentnom centru, čekam zakazan pregled, u međuvremenu dolaze hitni slučajevi i među njima bračni par. Žena u teškom stanju, požutela, skoro operisana i u teškim bolovima, jeca, suprug je teši i pridržava da ne padne ili pomaže da sedne. Ona već gubi strpljenje, suprug se bori s njom da je smiri, a prisutni u čekaonici ili blenu blagotelećim pogledom ili prevrću očima. U jednom trenutku suprug je morao da ode po lekove, prišla sam da je pričuvam dok je odsutan i probala da joj objasnim da će rezultati brzo, da proba duboko da diše i da ne razmišlja o najgorem. Poenta priče, mnogo smo bre stoka od naroda. Lakše da se prevrću oči nego da se kaže lepa reč čoveku ili da se pomogne u teškom trenutku.
Ostavi svoj komentar
#92
Volim kako devojke mirišu. pogotovo u proleće.mmm
odobravam 13295 • osudujem 121 • komentari 36
Detaljnije
Ispovest dana
Planiram da pošaljem njenom novom dečku naše zajedničke slike. Nismo više zajedno ali neka vidi šta mi je sve radila u krevetu.
odobravam 10 • osuđujem 174 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Imam bebe blizance, ali me jedno nervira. Ako se obojica rasplaču, a sami smo, uzimam ovo jedno, hranim, presvlačim i tepam mu. Dok se ne najede i dok nije skroz zadovoljeno, ne uzimam ovo drugo, iako...
odobravam 40 • osuđujem 1387 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Zaboravila je rođendan moje mame. Ja sam zaboravio da joj se javim ikad više.
odobravam 858 • osuđujem 1790 • komentari 0
Detaljnije