Daj svoje mišljenje.
Nemam baš sreće kada je u pitanju ljubav... zatvorenost, tuga, otuđenost, teški događaji kroz život su me pretvorili u to što sam danas.. hladna djevojka opasnog izgleda kojoj je samo posao na pameti. Samo mi se jedanput dogodilo da mi je neko dodirnuo dušu i da sam osjećala da smo se povezali, ali nije zainteresovan dovoljno jer sam mlađa od njega. Sve u svemu samoća me ubi, trudim se, razgovaram sa onima koji mi se obrate, ali prosto ne nailazim na razumjevanje niti na nešto normalno. Evo zadnji pokušaj povezivanja sa naizgled obrazovanim i produhovljenim momkom koji me na kraju pitao da li gledam pornografiju, i to na jako ružan način, sugerišući da mi je neugodno da priznam pa ga napadam zbog toga. Završilo je mojim stjeravanjem njega u lijepu materinu, ali me i potreslo.. hoću li ikada pronaći razumnog i normalnog momka nije mi jasno...
