Ispovesti

Sve što sam u životu htijela je ljubav, pogotovo osjetiti ljubav obitelji. Nikad me nisu prihvatili u cjelosti, ma niti pola mene. Najviše me boli što sam većinu svojih životnih odluka bazirala na tome što ja mislim da oni žele od mene. Možete već predpostaviti, na kraju shvatila kako me radi baš tih odluka mrze. Sad se samo pitam što sa mnom ne valja i kako sam toliko fulala u životu. Sama sebe uvjeravam da kad bih to znala mogla bih biti bolja i živjeti sretnije. Racionalno sam svijesna da to ne bi nužno pomoglo ako ne znam kako to ispraviti, ali nekako mi je lakše ako se tješim da sam ja problem i sve bi bilo bolje kad bi ja samo to znala. U suprotnom znači da oni nikad to nisu ni bili u stanju i da sam se cijeli život trudila uzaludno. Ta pomisao me još više boli.