Prije sam itekako znao da se uklapam sa ljudima, bio duhovit, zabavan, smešan - što bi se reklo "aura", privlačio sam ljude sebi.
Nakon nekih problema, što velikih, što malih(porodičnih i "ljubavnih"), totalno sam izgubio sebe, jer sam previše osetiljiv. Ne znam da komuniciram sa ljudima, ne znam da se ponašam u društvu. Jedva čekam samo da pobegnem i odlutam sa mislima, jer me uhvati neki nemir. Izgubio sam svoju energiju i ne mogu nikako da je povratim. Čitam, treniram, vežbam, radim naporno, kako na materijalnom, tako i duhovnom putu, ali mi samo još veći pritisak postaje. Želio sam da odem obaviti razgovor sa psihologom, ali mislim da je to rupa u djetinjstvu koja se ne može zakrpiti nikako.
Ostavi svoj komentar
#165
Kad god cuvam bebu sam kuci, pojedem joj dorucak. Ionako place stalno, a kome ce da se zali?
odobravam 1746 • osudujem 9235 • komentari 65
Detaljnije
Ispovest dana
Često čujem od starijih ljudi kako se žale da imaju nezahvalnu decu, kako su otišla, ostavila ih i ne brinu o njima. A niko od njih da kaže da šta su oni činili svojoj deci da je dovelo do toga. Mene ...
odobravam 257 • osuđujem 20 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Imam bebe blizance, ali me jedno nervira. Ako se obojica rasplaču, a sami smo, uzimam ovo jedno, hranim, presvlačim i tepam mu. Dok se ne najede i dok nije skroz zadovoljeno, ne uzimam ovo drugo, iako...
odobravam 43 • osuđujem 1681 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Zaboravila je rođendan moje mame. Ja sam zaboravio da joj se javim ikad više.
odobravam 858 • osuđujem 1794 • komentari 0
Detaljnije